Preminuo je Neđo Gojić, poznat kao Neđo Debeli iz Prijedora, ili vlasnik čuvene kafane „Kod Neđe Debelog“, koja važi za prijedorski „hram prasetine“
Ova informacija potvrđena je na Fejsbuk stranici „Kod Neđe Debelog“, čiju objavu prenosimo bez korekcija:
Čovjek kakav se više neće roditi.
Ljudska i moralna gromada u svakom smislu.
Bio je oličenje zemlje u kojoj je rođen – beskrajno darežljive kada se u nju uroni s dušom i rukama koje nisu izgubile vjeru.
Kroz vijekove su Krajina i Potkozarje nosili ožiljke istorije, ali i ponos što su na svom tlu gajili ljude čija je snaga ležala u dubini pogleda i snazi riječi.
Bio si upravo takav čovjek – humanista i živa legenda, koja je koračala zemljom s ljudstvom u sebi koje nisu mogle nositi ni Kozara i Grmeč skupa.
Tvoje dobroćudno lice sa isijavajućom nevinošću i dobrotom, postalo je ikona neumoljivog otpora vremena.
Pamtićemo te po poštenju i ćopićevskom humoru koji nije trpio laž, a bogami ni prečicu.
“Jedan je život” govorio si nam svima, “jer kada stignemo na drugu stranu, biće jasno da smo išli putem čestitih.”
Upravo tim riječima, gvozdenom i neupitnom logikom poštenja, učio si nas svojim primjerom da činimo isto. U tvojoj nutrini čučala je meka duša iskonske dobrote, koju su mnogi imali priliku da vide i dožive.
Za sve nas, bio si poput tvrdoglavog gigantskog hrasta koji odbija da padne pred naletima vjetra.
I kada bi životni vjetrovi šibali najjače, ti bi stao, raširio svoje grube volarske ruke kao zaštitni znak zemlje i naroda kojem pripadaš i činilo se kao da čitava Krajina stoji iza tebe i s tobom.
Tvoja smrt nije, poput drugih, samo trenutak u vremenu.
To možeš i na onom svijetu da budeš siguran.
Kao da je sama Krajina zastala da udahne tiše i da u suzama ispuni tišinu koja je ostala.
Polja i kuće, svaka brazda i staza tvog rodnog Volara, koje si za ovozemaljskog života dodirnuo, još jednom će oživjeti pod težinom sjećanja na tebe koji nisi bio samo čovjek – bio si zavještanje, bio si i ostaćeš most koji spaja prošlost sa budućnošću.
Krajina će plakati za svojim Neđom, ali i stajati ponosno, jer u dubini svakog srca ostaje pečat tvoje dobrote, kao istinaki svjetionik za one koji dolaze. Jer i kamen kada se smrvi, uspomena na našeg Neđu ostaće svjetlija od svakog zaborava.
Neka ti je vječna slava Neđo naš dobri.
(glassrpske.com)
