Novo istraživanje ne samo što kroz genetsku mapu podrobnije objašnjava evoluciju rasa već i otkriva zašto su neke rase sklone istim bolestima, iako su na prvi pogled potpuno različite.
„Želimo da znamo kako su različite rase nastale, a to je nešto što do sada nije detaljno i sistematično rađeno. Sada imamo sjajnu priliku da izučavamo i da razumjemeo kako različite mutacije bolesti migriraju među pasminama“, kaže Ilejn Ostrander, koautorka istraživanja iz američkog Nacionalnog instituta za zdravlje (NIH).
Istraživači su uporedili 170.000 tačaka genoma 1.326 pasa 161 rase od ukupno oko 350 danas poznatih, kako bi ispitali njihovu genetsku sličnost.
Naučnike ne iznenađuje otkriće da su psi srodnih rasa veoma slični, ali je ovo istraživanje bacilo novo svjetlo na povezanost pasa različith rasa. Od 161 rase koje su bile predmet ove studije, 150 njih je klasifikovano u 23 grupe definisane prema geografskom porijeklu, kao i fizičkim osobinama i vještinama (kao npr. sposobnost za lov na osnovu njuha).
Istraživači su se bavili i time koje rase iz različitih grupa dijele odeđene dijelove DNK, kako bi bolje osvjetlili evoluciju rasa.
Rezultati su otkrili da, dok je labrador prvenstveno “proizvod” ukrštanja unutar grupe retrivera, njegov bliski rođak zlatni retriver se razlikuje po tome što dijeli dio genetskog materijala sa irskim seterom, a engleski seter sa erdel terijerom.
U istraživanju je bilo i određenih iznenađenja, kao na primjer to da su neke rase, nezavisno jedna od druge, živjele u velikim čoporima. Zatim da se u dvije grupe, “ruralnih” i “mediteranskih” rasa, u velikom broju nalaze brzi i oštrooki hrtovi, kao i “čvrste” rase pasa čuvara kakvi su engleski hrt i border koli (koji pripadaju ruralnoj grupi). Istraživanje, takođe, ukazuje da su neke rase, prvobitno korišćene za lov, kasnije odgajane kao psi čuvari.
Raniji arheološki nalazi upućivali su na to da su rani doseljenici, koji su na američki kontinet stigli prije 10.000 godina, sa sobom poveli i svoje četvoronožne prijatelje. Iako se mislilo da su te stare rase do danas nestale, odnosno prevaziđene rasama koje su stizale tokom evropske kolonizacije Amerike, tri od 23 grupe u velikoj mjeri obuhvataju pse sa centralno i južnoameričkim porijeklom, pa naučnici smatraju da još uvijek ima života za neke stare rase.
„Ako imamo genetski potpis koji nam ukazuje na nešto o tim američkim psima što je drugačije ili jedinstveno u odnosu na savremene evropske rase, pitanje je kako je to tamo dospjelo?“, pita se još jedna od istraživača Dejna Dredžer.
Istražovanje je dalo i nagovještaje odgovora na mnoge zagonetke, uključujući i to zašto je troling retriver iz Nove Škotske, inače sklon očnim bolestima, obično kreće u čoporima kao i koliji. Tim naučnika je otkrio da su različite ovčarske pasmine dale svoj doprinos genetskom materijalu “trolera”, što je najverovatnije dovelo do genetske mutacije i podložnosti toj bolesti.
I dok je ova studija potvrdila neke već dobro poznate odnose među rasama, ona je dala istorijsku pozadinu nekih pasmina za koju smo dosada imali samo pretpostvake i nagađanja, i stvorila dobru podlogu za dalja otkrića.
(b92.net)
