Svjetski diktatori, poput Kim Džong Ila, Adolfa Hitlera ili Josifa Staljina, poznati su po svojoj nemilosrdnosti. Oni su, međutim, imali još jednu ekstravagantnu zajedničku karakteristiku – neobičan ukus za hranu. Svaki je imao svoja omiljena jela, koja su kuvari spremali posebno za njih.
Viktorija Klark i Melisa Skot objavile su knjigu u kojoj su opisale jela koja su im bila posluživana, gdje god da se nalazili.
Bivši sjevernokorejski diktator Kim Džong-il volio je supu od peraja morskog psa i psećeg mesa. Vjerovao je da mu ta jela jačaju imunitet i potenciju. Za njega se govorilo da je bio i jedna od najboljih mušterija Henesija. Jela mu je pripremao tim žena koje su se brinule čak i o tome da su zrna riže, koja mu se služe, iste veličine, oblika i boje.
Adolf Hitler je bio vegetarijanac i do kraja života je jeo samo pire krompir i bujon. Vjerovao je da će takva ishrana bez mesa ublažiti njegovu hroničnu nadutost i zatvor. Imao je tim od 15 ljudi, koji bi prvi probali jelo. Ako niko od njih ne bi umro u sljedećih 45 minuta, onda bi i firer jeo. Bio je paranoičan i uvijek je mislio da će neko da mu otruje hranu.
Staljin je volio tradicionalnu gruzijsku kuhinju koja podrazumijeva dosta luka, oraha, šljiva, narandži i vina. Jedan od njegovih ličnih kuvara bio je deda Vladimira Putina Spiridon Putin. Staljin je uživao u višesatnim večerama tokom kojih je služeno dosta jela i mnogo vina.
Benito Musolini je volio luk i francusku hranu. Luk je volio da jede sirov sa uljem i svježim sokom od limuna. Za francusku hranu je govorio da je neprocjenjiva. Za razliku od drugih diktatora, on je volio da jede kući sa svojom porodicom. Supruga i petoro djece morali su da sjede za stolom kada bi on došao.
Idi Amin je jeo 40 narandži dnevno i uživao u hrani iz KFC-a, dok je bio u egzilu u Saudijskoj Arabiji. Volio je pečenu jaretinu, manioku i hljeb. Narandže je jeo jer je vjerovao da su one prirodna vijagra. Postojale su i spekulacije da je bio kanibal. Tokom obroka, pridržavao se britanskog rasporeda, pa je redovno uživao u poslijepodnevnom čaju.
Pol Pot je volio gulaš od kobre, meso od divlje svinje i ostale divljači, svježe voće, rakiju i kinesko vino. Uživao je u luksuznim jelima dok su zemljoradnici smjeli da jedu samo supu od pirinča.
Nikolae Čaušesku je volio vegetarijanske lazanje sa jajima i salate. Najdraža mu je bila salata od paradajza, luka i feta sira sa biftekom. Hranu koju su mu služili na službenim događajima bacio bi na pod ili gurnuo što dalje od sebe ako nije bila poređana onako kako bi on želio.
Fransisko Masijas Ngema je volio čaj od biljke kanabisa i kore korijena sa halucinogenim svojstvima. I za njega se govorilo da je kanibal i da je lobanje skupljao u frižideru.
Haićanina Fransoa Duvalijea, poznatog kao Papa Dok, hranila je žena do kraja vladavine, zbog brojnih bolesti koje je imao. Bolovao je od dijabetesa i obolio od artritisa, kada je došao na vlast pedesetih godina. Poslije večere se zabavljao tako što bi sišao u tamnicu, čiji su zidovi bili obojeni krvlju, i kroz špijunku posmatrao kako muče njegove neprijatelje.
(srpskacafe.com)
