Svi smo čuli za čuvenu Obilićevu medalju za junaštvo. Međutim, ideja onog koji je ustanovio taj orden nije bila da se ona zove po Milošu Obiliću. Najprije je orden trebao nositi ime Nikca od Rovina. Danas o njemu ne možemo pročitati ništa u udžbenicima.
Nikac od Rovina ili Nikola Tomanović bio je, kako bi Njegoš rekao, „najslavniji vitez crnogorski“. Rođen je krajem 17. vijeka u selu Rovine u Katunskoj nahiji. Bio je sin Đukana, a sinovac opjevanog junaka Vuka Tomanovića.
Bio je malog rasta, tanak u pojasu, širok u ramenima, velike glave, krupnih očiju sa krvavim biljegom na desnom oku. Imao je duge brkove i nakostriješene obrve koje su ljudima djelovale pomalo zastrašujuće. Nikac je bio čobanin koji je rano počeo da ide na pljenidbu na muslimanska imanja po Hercegovini.
Živio je za vrijeme vladike Danila, vladike Save i vladike Vasilija.
Želeći da potčini Crnu Goru i natjera Srbe na plaćanje harača Osman napada Crnu Goru sa tri strane iz pravca Nikšića, Grahova i Podgorice. Sa glavninom svoje vojske prodire na Čevo, gdje se sastaje sa vojskama koje su krenule iz Grahova i Podgorice. Crnogorci su vodili žestoku bitku sve dok nije palo Čevo.
Izgledalo je da je bitka gotova. Tada Nikac okuplja oko četrdesetak ljudi i ulaze u centar neprijateljskog logora pod izgovorom da su došli da se poklone Osman paši. Kad su prišli pašinom šatoru, izvadili su kubure i tada je Nikac lično ubio Osman pašu. Prilikom tog napada Nikac je teško ranjen, ali uspio je da se izvuče. Rane su zacijeljene u Boki Kotorskoj, nakon čega se vratio u rodno mjesto.
Nikac je svojim izgledom izazivao strah kod naroda, pogotovo kod Turaka. Poznato je da je naplaćivao harač. Jednom prilikom tome se usprotivio Jašar Babić koji je sa svojom četom pošao da zaplijeni stoku od Nikca. Ako je vjerovati narodnoj epskoj pjesmi, Nikac i Jašar su se susreli i u isto vrijeme ispalili džeferdar i obojica umrli.
Prema nekim izvorima, Petar II Petrović Njegoš je htio da ustanovi orden za junaštvo po Nikcu od Rovina, kao najvećem crnogorskom junaku. Međutim, senatori Filip Đurašković i Stevan Perkov Vukotić su predložili da se medalja ne zove po Nikcu već po Milošu Obiliću, jer, kako su rekli, Miloš je ubio cara, a Nikac pašu. Nikac je bio lokalni junak, a Obilić nacionalni.
I tako je i ostalo pa je od tada uvedena čuvena Obilića medalja za junaštvo.
Nikac od Rovina, po senatorima, nije bio dovoljno „veliki“ junak da bi se po njemu zvala medalja, ali sigurno je da je bio dovoljno veliki da mi danas ne smijemo da dozvolimo da bude zaboravljen i nepoznat, u udžbenicima rijetko spominjan, a njegova bista bude uklanjana iz cetinjskog parka.
(kultivisise.rs)
