Uvažavajući pravo svakoga da (sa više ili manje kvalifikacija i znanja) napiše kritički osvrt na publikovana izdanja, pa tako i na ovo turističko-monografsko djelo o Brčko distriktu BiH čiji sam autor, nisam mogao a da ne odgovorim na očigledno zlonamjeran i tendenciozan tekst autora M. Mujkića.
Zanimljivo je da su autoru kritičkog osvrta na publikaciju o Brčko distriktu BiH trebale više od tri godine da se oglasi o predmetnoj monografiji koja u tri dopunjena i sadržajno gotovo istovjetna formata predložena ne samo građanima Brčko distrikta nego i potencijalnim turistima kao svojevrsni turistički vodič o najatraktivnijim sadržajima zajedničkog nam grada i okoline.
Otkud baš sada, u svjetlu svih globalnih tenzija, izmišljenih i politički rukovođenih procesa i progona političkih neistomišljenika, lokalnih turbulencija, autor teksta, očigledno u narativu recidiva prošlosti podgrijava nacionalnu i vjersku netrpeljivost u dugo građenom i postignutom suživotu naroda u Brčko distriktu.
Nazivajući nas pulenima predsjednika Dodika (iako u tekstu knjige ni jednom riječju nije pomenuto ime niti bilo kakva asocijacija na predsjednika Republike Srpske gospodina Dodika), očigledno je da autor podcjenjuje integritet i samostalnost srpskih intelektualaca te da u nedostatku argumenata vrlo paušalno kvalifikuje pripadnost i političku orjentaciju koja nema veze sa predmetnom monografijom.
To što me u uvodnom tekstu po načinu pisanja poredi sa uvaženim profesorima Nenadom Kecmanovićem i Čedomirom Antićem, prihvatam kao kompliment.
Kao autor brojnih izdanja, zaista nisam sujetan niti kritički osvrt na publikacije doživljavam lično, ali prosto smatram nedopustivim ovako paušalne i zlonamjerne komentare.
Svaku kritiku koja je konstruktivna i koja može doprinijeti boljem kvalitetu u narednim izdanjima prihvatam i smatram dragocjenim. U pisanju Muhameda Mujkića nisam pronašao niti jednu rečenicu koja bi me inspirisala i pomogla da u nekim novim izdanjima dopunim propušteno, na opštu saglasnost svih a u cilju kvalitetnije turističke promocije distrikta.
Zaista mi nije jasna želja autora teksta kritike Mujkića da o Brčko distriktu kao poželjnoj turističkoj destinaciji pišem jezikom mržnje, kvalifikacijama o ulogama u proteklom ratu (agresori i napadači sa jedne strane i branioci i oslobodioci sa druge strane) oko kojih se nikada nećemo usaglasiti te da nekome smetaju pomenuti spomenici sva tri naroda koji svaki na svom mjestu (na zajednički usaglašenim lokacijama) izražava pietet i najiskrenije emocije prema poginulim borcima ali i civilnim žrtvama rata, te da nas opominju da se nikada i nikome ne ponove ratne godine. Pohvale vrijedna je činjenica da pomenuti spomenici nisu sve ove godine skrnavljeni niti na bilo koji način izazivali negativne emocije „drugih i drugačijih“ što nije slučaj u nekim drugim zajednicama.
Autor teksta „Kritički osvrt na monografiju..“ očigledno ne poznaje da ne postoje samo istoriografske monografije te da monografija može biti i turistička u smislu privlačenja turističke posjete u posmatranoj destinaciji, gdje se dominantno kvalitetnim fotografijama sa terena i odabranim i sažetim tekstovima pokušava afirmativno predstaviti više lokaliteta sa ciljem povećanja turističke posjete. U našem slučaju to bi bila afirmacija specifičnosti Brčko distrikta BiH u političko pravnom statusu, multireligijskoj prirodi, privrednom središtu, turističko geografskom položaju, što može imati pozitivne implikacije na opšte privredni i društveni razvoj naše zajednice.
Kao autor analiziranog djela nisam imao namjeru ulaziti u opširne istorijske elaboracije (što se i ne očekuje u turističkim publikacijama) te da taj segment opšte i detaljne istorije ovih i širih prostora ostavljam na inspiraciju drugim autorima, prije svega istoričarima koji u svojim usmenim debatama i pisanim djelima (naravno uglavnom bez mnogo fotografija) vrlo aktuelno opterećuju javni medijski prostor.
S obzirom da se autor kritičkog teksta neumjesno odnosi prema bivšim gradonačelnicima Siniši Miliću i Esedu Kadriću kao i sadašnjem gradonačelniku Zijadu Nišiću, istine radi dužan sam istaći da nijedan gradonačelnik nije vršio korekciju tekstova, niti želio ličnu promociju, nego da smo zajedno zagledani u budućnost svih nas, željeli dati pionirski doprinos u turističkom predstavljanju naše zajednice koja u budućnosti pretenduje da bude poželjna turistička destinacija. Prije samog odobrenja za štampanje radni materijal je bio na uvidu u kabinetima pomenutih gradonačelnika.
U to ime im se iskreno zahvaljujem na podršci i saradnji u štampanju ovog djela.
Ne želeći da na bilo koji način uđem u dalju polemiku, autoru teksta kritičkog osvrta ali i drugim potencijalnim autorima želim da napišu bolja izdanja koja će nadam se ići u prilog daljoj afirmaciji zajedničkog života i razvoja naše zajednice.
Prof. dr Aleksandar Đurić
