Kovač medalja sa odbojkaškom pozlatom

Služiti sportu, znači oplemenjivati svoju ličnost, širiti dobro oko sebe i biti poštovan i cijenjen od okoline.

Znači i radovati se uspjesima i pobjedama , a tugovati nakon poraza sa svojim pulenima, spotistkinjama i sportistima, koji su tek zakoračili u sportske vode, onako neiskvareno i bez ikakvog interesa, kako to znaju biti dječaci i djevojčice u osnovnoj školi.

- Reklama -

Vjerujemo da je ovo imao na umu, iako mu to nije bio prevashodni cilj, profesor Drago Davidović kada je krenuo u misiju učenja najmlađih tajnama odbojkaškog sporta.

Najprije je svoj entuzijazam, svoje slobodno vrijeme svoje znanje i svoju opredjeljenost da kao nastavnik fizičkog vaspitanja omogućava zdrav fizički i psihički razvoj svojim učenicima, profesor Davidović iskušavao dok je trenirao pionire Jedinstva.

Tu priču je prekinuo rat. Nije međutim prekinuo želju i volju tad već 54-godišnjeg uvaženog prosvjetnog radnika da nastavi svoju humanističku misiju. Tim prije jer je djeci koja su ni kriva ni dužna, preživjela jedan strašni rat, trebalo ponuditi nešto čime će što prije zaboraviti preživljene strahote.

Već u proljeće 1996. godine u okviru Odbojkaškog kluba „Jedinstvo“, donesena je odluka da se formira ženska ekipa. Brigu o njoj preuzeo je, a ko bi drugi, do profesor Davidović koji je zajedno sa Goranom Hadžićem i profesorom Muharemom Skelićem radio sa tek okupljenim pionirkama.

„Osim jednog pokušaja prije 1990-tih godina kad je u našem gradu formirana ženska odbojkaška ekipa, a koji je završio neuspjehom, u Brčkom je muška ekipa, s pravom, bila sinonim za odbojku. Ovog puta naš cilj je bio da okupimo djevojčice, da ih odvojimo od ulice i sjećanja na ratne strahote. Rezultat je bio u ko zna kom planu. Ali desilo se nešto što niko nije očekivao. Kako će se kasnije ispostaviti pojavila se veoma talentovana generacija djevojaka i nakon tri godine rada već smo osvojili šampionsku titulu u Republici Srpskoj. Ostalo spada u domen odobojkaške istorije, koju veoma uspješno grade i nove generacije „brčanskih princeza“ kako smo nazvali naše odbojkašice“, prisjeća se početaka tih dalekih godina sad već 83.godišnji profesor Davidović.

Pored rada sa prvim timom profesor Davidović je istovremeno svake godine okupljao nove generacije pionirki i sa njima radio skoro svakodnevno. Takav marljivi i stručni rad donosio je nove uspjehe, medalje pehare, stvarane su sve bolje i bolje odbojkašice.

Ispod odbojkaškog nakovnja profesora Davidovića, iskovano je bezbroj kvalitetnih odbojkašica, djevojaka, sad već majki i uspješnih poslovnih žena.

Ljubitelji odbojke koji su subotom uveče do posljednjeg mjesta punili gledalište u proširenoj Sali Tehničke škole sjećaće se tadašnjih nastupa Sandre Mitrović, Dijane Vasić, Maje Iljić, Ivane Vasiljević, Jelene Savić, Mare Savkić, Ljubice Petrović, Maje Krsman, Bojane Panić, Darinke Stokanović, Gunjević, Miljane Trivunić….odbojkašica u čijem se odbojkaškom tkanju jasno vidio rad profesora Davidovića (ostale neka izvine koje nismo pomenuli-nismo se mogli sjetiti).

Njegov rad sa mlađim selekcijama koji je kasnije u seniorskom sastavu nadograđivao Goran Hadžić, nije mogao proći bez interesovanja jačih i poznatijih klubova koji su u svojim redovima željeli da vide neku od odbojkašica iz Brčkog.

Zahvaljujući odbojci na školovanje u SAD su otišle Ivana Vasiljević, Maja Iljić, Jelena Marković, Ana Marija Krajinović, Poljašević i Maja Ristić, gdje su obezbjedili kvalitetnu egzistenciju. I sve su prve odbojkaške poteze napravile kod profesora Davidovića.

Ništa manje u odbojkaškom pogledu nisu uspješne ni Jelena Blagojević koja se sa reprezentacijom Srbije okitila evropskim i svjetskim zlatom te olimpijskim srebrom. Prve poteze u odbojci popularnoj „Divcu“ , pokazao je Drago Davidović.

Veliki talenat iskazala je i Jelena Mlađenović koju je put iz Brčkog vodio preko Srbije, Francuske, Rumunije, Južne Koreje.

Profesor Davidović prve treninge držao je i Heleni Babić, reprezentativki BiH koja je osim u Bimal Jedinstvu nastupala u Hrvatskoj i Češkoj.

U jednom trenutku prekinuta je „ljubav“ između ŽOK „Bimal Jedinstvo“ i profesora Davidović. To nije zaustavilo volju nekadašnjeg profesora fiskulture u Ekonomskoj školi, već je nastavio da radi ono što najbolje zna. Da okuplja djevojčice i da im prenosi bogato iskustvo i veliko odbojkaško znanje.

Od 2015.godine u svojoj odbojkaškoj školi, profesor Drago je već izbrusio nekoliko odbojkaških talenata. Među njim prednjači Jovana Ćirković koja je najprije prešla u beogradski Partizan da bi danas nastupala u Rumuniji.

Njenim stopama je krenula i Helena Isailović. I ona je brčanske ulice zamijenila beogradskim bulevarima i crnobjelim dresom Partizana. Svjetlima velegrada nije odoljela ni Katarina Popić koja je nakon što je iz Dragine škola postala najmlađa juniorska reprezentativka BiH, otišla u beogradski Radnički. O kakvom talentu je riječ govori i podatak da je na tradicionalnom 55. Majskom turniru ove godine u Beogradu proglašena za najboljeg primača servisa.

Veoma rado i često treninzima koje je profesor Davidović držao svojim djevojčicama prisustvuju i dječaci. Neki izrastaju u ozbiljne odbojkaše na koje klubovi u koje su iz Brčkog prešli, veoma računaju.

Riječ je o Aleksi Mandiću koji karijeru gradi u Partizanu i Luki Stankoviću koji se sprema za velika odbojkaška postignuća u novosadskoj Vojvodini. Svi oni su upijali mudre i svake hvale vrijedne savjete profesora Drage Davidovića.

I za kraj smo ostavili najsjajniju zvjezdicu u odbojkaškoj planeti mladih odbojkašica koju je, kao što to čine astronomimi, svojim istančanim osjećajem za velika djela otkrivao profesor Davidović.

Riječ je o Brankici Mihajlović koja već više od 10 godina svojim odbojkaškim umijećem u klupskim ili dresu reprezentacije Srbije oduševljava ljubitelje ženske odbojke širom svijeta. I nikada ne zaboravlja da pomene svoje Brčko.

Brankica je jedna od najuspješnijih sportista eksJugoslavije. Toliko medalja sa raznih prvenstava, počev od pionirskih pa do seniorskih nastupa. I skoro na svakom prventvu bila je ako ne najbolja, onda među najboljima.

I nikada ne zaboravlja svoga profesora, koji je morao da je vraća na trening, jer je sa prvog pobjegla glavom bez obzira i prije nego je zakoračila u salu legendarnog DTV Partizana. U tom hramu brčanske odbojke profesor Drago Davidović je zajedno sa svojim djevojčicama kovao nebrojene medalje sa odbojkaškom pozlatom.

 

 

M.D.

Ostavi odgovor

Unesti Vaš komentar
Upišite Vaše ime