Grčević: Politika samo o meni vodi računa

Predsjednik Osnovnog suda u Brčkom u intervjuu za Oslobođenje govori o radu institucije kojom rukovodi, ali i o optužbama iznesenim na njegov račun.

Djelujete kao da ne volite novinare?

– Nisam to rekao, ali imam loše iskustvo sa spinovanjem u medijima i nekim pritiscima već duže vrijeme. Ali, vi dolazite iz ozbiljnog lista.

Od koga imate pritisak?

– Od politike. Medijski nastupi pojedinih političara u Skupštini i oko nje ukazuju na to. Zvaničnici Skupštine se ne bi trebali miješati u rad pravosuđa.

Na koji način vrše taj pritisak? Da li se radi o nekom konkretnom predmetu?

– Imaju neki predmeti koji se trenutno procesuiraju, a navodno će biti još nekih.

Zahtjev VSTV-u

O tim predmetima ništa ne znam, jer mi ne vodimo istragu. U svakom slučaju, ide se na to da se, kako jedan zvaničnik Skupštine kaže, relaksira odnos Suda prema jednom predmetu. To je suština.

Koji konkretno predmet?

– Ne bih ovom prilikom.

Kako biste ocijenili rad institucije kojom rukovodite?

– Zadovoljan sam radom Osnovnog suda i postignutim rezultatima, što može dokazati i statistika. Također, na zvaničnoj stranici VSTV-a ima izvještaj o radu Osnovnog suda.

Koliko u prosjeku sudije ovog suda duže predmeta?

– Zavisi na šta tačno mislite, jer imamo razliku po pojedinim referatima. Što se tiče izvršnog referata, koji je i najobimniji, uglavnom vodim računa da sudije duže približno isti broj predmeta. Izvršni referati su komunalni predmeti i u 2016. godini ostalo ih je otprilike 28.996, a bilo ih je mnogo više. IP-ova je bilo u radu oko 2.345, tako da je ostalo neriješeno 1.659.

U ostalim referatima priliv pada. U ovu godinu smo prenijeli 671 predmet. Na parničnom referatu radi 13 sudija i oni neće moći ostvariti orijentacionu normu od oko 22 predmeta mjesečno. Četiri krivičara su poslovnu 2016. završavali sa oko 15 krivičnih predmeta, što je vrlo malo. Prva tri mjeseca ove godine na krivici je zaprimljeno samo 67 predmeta.

Za nas je karakteristično da smo riješili prilive i rješavamo one predmete koji idu po nekoj dinamici. Podnio sam zvaničan zahtjev za izmjenu sistematizacije u VSTV-u. Sada brojimo 18 sudija, a kada smo imali najveći broj predmeta prije nekoliko godina, trebovali smo i dvoje dodatnih, koji se imenuju na dvije godine.

Kakav je odnos osuđujućih i oslobađajućih presuda i koja je najveća kazna izrečena u Osnovnom sudu?

– Bilo je kazni i po 35 godina, ali to su kazne kada smo kroz vijeća odlučivali o preuzimanju nekih suđenih lica u Austriji i na šta ovaj sud ne može da utiče. U nekim slučajevima ratnih zločina izrečeno je maksimalnih 15 godina, a za neka ubistva na svirep način 16 ili 17 godina. Ali, to ne može poslužiti kao neki parametar, jer sve zavisi od situacije. U 2016. završena su 264 predmeta i izrečeno je sedam oslobađajućih presuda, dok su u 2015. izrečene dvije.

Kako biste odgovorili na optužbe da ste predsjednik Suda već 16 godina i da predstavljate svojevrsni centar otuđene moći?

– To je rezultat aktivnosti o kojima sam vam na početku govorio. Moj mandat niko ne obnavlja tek tako i imenuje me VSTVBiH. Glavni tužilac i ja smo imenovani istog dana (1. april 2001) i na ovim pozicijama smo isti broj godina, s tim da njegov mandat traje pet, moj četiri, dok mandat predsjednika Apelacionog suda traje šest godina. U Orašju je je jedna osoba istu funkciju obnašala 24 godine. Ali, ono što je simptomatično jeste da se samo o meni vodi računa. Zašto je to tako, morate pitati tu interesnu grupu.

Šta ste uradili u Sudu za 16 godina?

– Kada sam preuzeo mandat 2001, ovdje sam zatekao staru zgradu i razbacanu arhivu. Tada je OHR vodio neke aktivnosti oko izmjene zakona, novih standarda i od nas petoro, koliko nas je imenovano u prvom mandatu, ostalo je troje. Za razliku od drugih sudova, naš ima 15 volontera i mladima omogućava da prođu praksu i steknu uslov kako bi mogli položiti pravosudni ispit. Ali, to niko ne spominje.

Zašto?

– Postoji interesna grupa kojoj ne odgovaraju neke stvari. Oni imaju viđenje da bi se nešto drugo trebalo uraditi i da se ide linijom manjeg otpora.

Bilo je problema i sa izborom člana VSTV-a iz Brčko distrikta?

– To je to. Otuđeni centar moći. Imali smo dva kandidata koja su se prijavila. Međutim, u Pravosudnoj komisiji odlučili smo se za kandidata za kojeg smo smatrali da u tom trenutku ispunjava određene uslove. To je bio naš izbor, motiviran kvalitetima koji za nas predstavljaju ono što je bilo odlučujuće. U Pravosudnoj komisiji imamo tri Bošnjaka, tri Hrvata i dva Srbina i onda se nađe neko da predsjedniku spočitava kako je on glasao.

Jeste li u Sudu uspostavili nacionalni balans?

– VSTV je, prije godinu ili dvije, donio odluku da do 15 sudaca u jednom sudu nacionalni balans može biti “plus jedan – plus dva”. Ukoliko u sudu ima preko 20 sudija, kao kod nas, onda “jedno može preći u dvoje”. Što se mene tiče, kada su donijeli odluku da ne treba smanjiti sistematizaciju, ja ću pratiti priliv i podnijet ću zahtjev za izbor dvoje sudaca. VSTV će odlučiti koga će izabrati i ja na to ne utičem.

Tokom 2014. tužili ste Brčko distrikt BiH zbog nanošenje duševne boli. Šta je bilo s tom tužbom?

– Došao sam u sukob sa bivšim šefom policije i bio sam predmet posebnih opservacija. Konflikt je nastao zbog 90 tona nafte za koju su oni bili zaduženi. Kroz krivične postupke smo dobili da je možemo prodati, što je i učinjeno putem javne licitacije. Potencijalni kupac je bio iz Gradačca, a sjećam se da je bio januar i čekalo se da prođe snijeg kako bi on preuzeo naftu. Kada su otišli na deponiju po naftu, nje nije bilo. Sve sam prijavio nadležnim institucijama, a istragom je utvrđeno da je ona nestala u oktobru, u vrijeme dok je šef policije bio Milićević.

Konflikti nastali tada prenijeli su se i na narednog šefa policije Lujića, koji me je opservirao maksimalno. Vodile su se istrage, hapšeno je nekoliko osoba, ali ništa od toga nije dalo rezultate i sve je ostalo na tome. Mi smo novac vratili kupcu iz Gradačca, ali je ostalo nepovjerenje.

Parničenje s policijom

U isto vrijeme, Lujić je gradio neku zgradu i prodavao za tržište 2.000 kvadrata, zbog čega sam podnio krivičnu prijavu. Kroz sve te aktivnosti oni su umnožavali i snimke (snimak razgovora Grčevića sa bivšim gradonačelnikom Draganom Pajićem), a u parničnom postupku su se pojavili svjedoci koji su potvrdili da im je šef policije te snimke puštao u kancelariji.

Moja krivična prijava nije ugledala svjetlo dana, a oni su medijski ispinovali informaciju da sam gradonačelnika zvao kada je pušten iz pritvorske jedinice, što nije tačno. Taj razgovor je obavljen u maju, četiri ili pet mjeseci prije toga. Imao sam listing telefonskih poziva i svjesno sam se upustio u parnični postupak.

Bivši šef policije (Lujić) je sve te aktivnosti organizovao u okviru akcije Bingo, a snimke telefonskog razgovora je umnožavao i glavni tužilac, ali to nisu bili razgovori koji bi podlijegali krivičnoj odgovornosti. Disciplinski ured je utvrdio da se ti snimci ne mogu koristiti, jer su pribavljeni na čudan način.

I ja sam, tražeći satisfakciju, podnio tužbu za naknadu štete i dobio sam je. Kao profesionalac i kao čovjek ne mogu da se pomirim sa činjenicom da neko može uzeti tonske zapise i izbaciti ih u eter. Ja nisam procesuiran, a sve i da jesam, niko vam ne daje pravo za to. Ako sam kriv za nešto, a to je i stav Suda u Strasbourgu, država će odrediti mjeru, ali država mora i da te zaštiti u smislu da ne može da zadire u tvoju privatnost.

 

 

 

(oslobođenje.ba)

Ostavi odgovor

Unesti Vaš komentar
Upišite Vaše ime