Radnja predstave “Gospođica” odigrava se u periodu velikih promjena na početku dvadesetog vijeka. U tim okolnostima odigrava se životna priča Rajke Radaković – Gospođice.
Riječ je o sudbini žene koja je, pokušavajući da razumije vremena koja se mijenjaju, i koja je sve posvetila nastojanju da ispuni davni očev zavjet i tako, grozničavo štedeći i stičući, cijeli svoj život provela bez ljubavi i prave radosti, otuđena i sama, sve do svoje prerane smrti. Lik njene majke u ovom pozorišnom komadu tumači Nataša Ivančević.
Majčinska ljubav je nešto što se proteže kroz cijelu radnju ovog pozorišnog komada. Iako Rajka odbija da prihvati tu ljubav, njena majka je nepokolebljiva u namjeri da joj je pruža. Ima li ona ikakav uticaj na Rajku?
Nažalost, nema nikakav uticaj. Rajka smatra da je greška majčina što su propali, ona pravda oca i misli da će jedino tako stvari držati u svojim rukama, spasiti imovinu i obraz, prije svega očev. Njoj je više do toga stalo, a onda to kada uhvati maha, dobijemo jednu škrticu. Iako nema uticaj, majka nikada ne odustaje od svoje djece. Pošto su svi digli ruke od Rajke, potpuno je prirodno da ona ima potpunu i bezuslovnu podršku u svojoj majci.
Majka se od samog početka, pa do kraja, držala kao gospođa. Posebno interesantan momenat je bio kada je, da bi udovoljila Rajki u njenoj namjeri da što više uštedi, skinula čak i svoje naušnice!?
Drago mi je da ste to primijetili, ja sam se trudila da napravim nešto od tako male uloge, da napravim taj razvoj od bogatstva do propadanja. Kako jedna građanska porodica u Sarajevu propada, usljed rata i škrtosti Gospođice. Sliku propadanja ove porodice možda najbolje prikazuje posjeta Rajkinih tetaka. Očigledno je to nekada bila kuća gdje se sva rodbina skupljala, to je trebala da prikaže ta scena. Dobar dio rodbine je odustao od te porodice, a ovi što su došli, došli su da se naslađuju. I pored tog grubog odnosa prema majci, ona je ipak njena podrška i upravo je ona spasava od rata i odvodi u Beograd. Jedini ko ostaje uz Rajku je njena majka. Svjesna je majka i da je ona činila greške, i da itekako može da strada u, sad novom Sarajevu i zato je i odvodi u Beograd.
I nakon ljubavnog kraha majka joj pruža utočište. Zašto?
Ja mislim da je to, definitivno, prototip majke. Ja ne vjerujem da postoje majke koje ne paze i ne uzdižu tako svoju djecu. Ovim bi se mogla poslati i poruka da je važno čuvati svoje potomke i nikada ne odustajati od njih, posebno u današnje vrijeme kada se porodica pokušava potisnuti.
Piše: Dragana Lukić
Foto: Dragan Deanović
(susreti.co.ba)
