Bijela kuga hara selima Majevice, Semberije i Posavine, i to više nije nikakva novost.
Mnoge škole su desetkovane, neke i potpuno uništene, i to najbolje zna učiteljica Slobodanka Gavrić, koji je ekipa Hit televizije zatekla na času u područnoj osnovnoj školi u Koretašima.
Slobodanka kaže da će krajem godine u zasluženu penziju.
“Kad sam počela da radim, to je bilo davne 1984. godine, dobila sam prvačiće, 46 učenika je bilo. To je bilo u Sapni, opština Zvornik. A sada, sa velikom tugom i žalošću mogu da kažem da završavam svoj radni vijek sa jednim učenikom, Strahinjom Mičićem”, kaže ona.
“Prvo sam mu sve, i drug i prijatelj, i otac i majka, a na kraju sam učitelj i vaspitač”, dodaje Slobodanka.
Istina, ova žena je među rijetkim prosvjetnim neimarima koja ne može da postavi ono, jedno od najčešćih učiteljskih pitanja – djeco, ko danas nije na času?
No, kaže da, što se pedagogije tiče, sve ostalo primjenjuje jednako kao i da ima punu učionicu đaka.
“Naš pristup je, normalno, i sa 46 i sa 5 i 10, 15, i sa jednim – uvijek isti. Samo što dijete nema dovoljno saradnju, valja komunikacija da bude, on nema svog druga s kim može da razmjeni mišljenje, s kim može da podijeli, pa od koga i da prepiše… Ja sam čak došla na ideju jednom da od jednog učenika uzmem knjige, da stavim pred njega, kao da neko s njim sjedi, da on može nekad svoje oko da baci, da vidi kako je taj drug uradio do njega”, priča Slobodanka Gavrić.
Nije da Strahinja nema drugara, da su Koretaši ostali potpuno bez djece osnovnoškolskog uzrasta, ali razne životne okolnosti uslovile su da svoju djecu Koretašani šalju u druge škole.
“Mnogi odlaze sada, data je sloboda, Ministarstvo prosvjete dalo je odriješene ruke, slobodu da može svako da bira gdje će svoje dijete da šalje u školu. Dok u Brčko distriktu toga nema. I ima više djece školskog uzrasta, ali oni idu u Brčko, ili u Zabrđe, zavisi kojoj opštini su bliže”, priča učiteljica Slobodanka.
(rtvhit.com)
