Političari BiH ne štede budžetski novac kada treba da pomognu rođaku, komšiji, prijatelju…

Domaći političari su do sada nebrojeno puta pokazali da su “široke ruke” kada novčano treba pomoći nekog od članova porodice, komšiju ili prijatelja. Tada ne štede novac. Naravno, ne svoj nego onaj iz budžeta.

Poslednji takav primjer je prošlogodišnja dodjela 100.000 KM Udruženju “Hrvatska žena Livno” na ime podrške nevladinim organizacijama. Najveća zasluga ovog udruženja, koje je relativno nepoznato izvan okvira Livanjskog kantona je što se na njegovom čelu nalazi Tihana Krželj, snaja aktuelne zamjenice predsjedavajućeg Predstavničkog doma PSBiH, Borjane Krišto. Tačnije, Tihana Krželj je supruga Ljubomira Krželja, brata državne zastupnice, piše Faktor.ba.

Prema raspoloživim informacijama, čak je Borjana Krišto lično pripazila snaju. To je radila dok je bila predsednica FBiH. Obavljajući tu funkciju, Krišto je 2008. godine podjelila 150.000 maraka nevladinom sektoru, a od tog iznosa 10.000 KM je pripalo udruženju koje vodi njena snaja.

S druge strane, udruženja i institucije koje, slobodno se može reći, čine okosnicu hrvatske kulture u BiH, kao što su Hrvatsko kulturno društvo “Napredak” ili franjevački samostan u Kraljevoj Sutjesci, dobili su uvredljivo niske iznose na ime podrške, po 1.000 KM. S obzirom na njihov značaj i doprinos u očuvanju kulturnog identiteta Hrvata u BiH, ali i BiH u cjelini, poštenije bi bilo da nisu dobili ni marke. Zbog toga i ne čudi da su predsednik HKD Napredak Franjo Topić i gvardijan samostana fra Željko Brkić odbili da preuzmu ove iznose.

Kad tata pomaže sinu

Borjana Krišto je samo jedna u dugačkom redu domaćih zvaničnika koji su olako davali budžetski novac svojim najbližim. Najpoznatiji takav slučaj je, svakako, kredit u iznosu od tri miliona KM, kojeg je od Investicijsko-razvojne banke RS-a dobila firma “Frut-eko” iz Laktaša za sadnju voćnjaka. Suvlasnik u ovoj firmi je Igor Dodik, rođeni sin “glavnog baje” u RS Milorada Dodika.

Kada je ovaj očigledni slučaj nepotizma i korupcije dospio u javnost, tata Mile je u svom poznatom maniru “radim šta hoću, jer mi niko ništa ne može” odgovorio kako je ponosan na svog sina i posao kojim se bavi, piše Faktor.ba.

– Bolje i to nego da je ovdje u Banjaluci, neki klošar ili narkoman – opravdao je Dodik senior darivanje novca Dodiku junioru.

Bivši i sadašnji stranački kolega gotovo svih političara u RS, s obzirom na broj partijskih dresova koje je presvukao, a sada zastupnik SNSD u državnom Parlamentu Nikola Špirić je, kao državni ministar finansija, takođe pomogao njemu bliske osobe.

Posebno je iz budžetskih rezervi pogurao Borislava Vješticu i Zdravka Petkovića iz Drvara. Veštici je zbog navodne loše materijalne situacije u kojoj se nalazio, dodjelio 3.000 KM iz budžetske rezerve, a njegovoj ćerki Nikolini za školovanje još 2.000 maraka, navodi Faktor.ba.

Petković je prošao mnogo bolje. Dobio je 1.500 KM za liječenje, 2.000 maraka za obnovu stočnog fonda, iako je u tom trenutku imao stado od 150 ovaca, te mašinu za baliranje sjena i prskalicu za navodnjavanje ukupne vrijednosti od 20.000 maraka. U trenutku kada im je davao ovaj novac i strojeve Vještica i Petković su radili kao majstori na obnovi Špirićeve porodične kuće u selu Brda kod Drvara.

Nije Špirić pomagao samo majstorima. Svojim komšijama iz rodnog kraja, odnosno porodici Radanović iz sela Brda dodjelio je 14.000 maraka iz budžetskih rezervi.

I Jerko Ivanković Lijanović je pomagao članovima svoje porodice novcem iz budžeta, barem tako je tvrdilo Tužilaštvo Tuzlanskog kantona.

Prema navodima optužnice koju je podiglo, Ivanković Lijanović je, kao federalni ministar poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva, isplatu podsticaja namjenjenih poljoprivrednicima uslovljavao povratom djela isplaćene sume, ali ne u budžet, nego na račune članova njegove porodice. Prema navodim optužnice, samo je firma “Voćar piramida” na ovaj način ministrovoj porodici isplatila 200.000 maraka.

Svakodnevno smo u prilici da čujemo apele za prikupljanje pomoći za liječenje, od djece do najstarijih. Uglavnom se radi o skupim liječenjima i terapijama, koje se provode izvan BiH. I političari su ljudi, tako da se i oni razboljevaju. Međutim, nikada niko nije čuo da neko od njih moli javno za pomoć.

Umjesto u javnosti, neki od njih svoje slučajeve kažu prijateljima u institucijama, bez obzira na nivo vlasti, koji raspolažu novcem zvaničnog naziva budžetska rezerva, i kojim zvaničnici raspolažu po svom nahođenju. Scenario je gotovo uvijek isti.

Novinari Centra za istraživačko novinarstvo (CIN) su prije nekog vremena objavili podatak da je bivši ministar za ljudska prava i izbeglice BiH i bivši potpredsednik FBiH Mirsad Kebo iz državnog budžeta dobio, u dva navrata, ukupno 56.200 maraka za potrebe liječenja.

Država je pomogla i lečenje Đorđa Ratkovice, bivšeg direktora Direkcije za civilno vazduhoplovstvo BiH. Za potrebe liječenja na Institutu Dedinje u Beogradu tadašnji predsjedavajući Savjeta ministara BiH Nikola Špirić, odobrio je izdvajanje više od 15.000 KM.

Među onima koji su dobijali pomoć za liječenje je i bivši član Doma naroda Parlamenta FBiH Enes Salkanović. On je iz budžeta Opštine Odžak, Posavskog kantona i Federacije BiH ukupno dobio 7.000 KM.

Nije Jerko Ivanković Lijanović pomagao samo članovima svoje porodice. Iz federalnog budžeta je odobrio isplatu 3.000 KM za potrebe liječenja Saše Jurčenka. Inače, Jurčenko je u to vrijeme, osim što je bio vlasnik jedne privatne firme iz Bijeljine, bio i povjerenik Lijanovićeve stranke Radom za boljitak za region Bijeljine.

Niko ne dovodi u pitanje zdravstveno stanje spomenutih osoba. Međutim, iz ovih primjera nameće se zaključak da je život političara u BiH vrjedniji od života osoba koje nemaju nikog svog u institucijama vlasti, uključujući i djecu.

U svom istraživanju novinari CIN su kao ilustraciju naveli slučaj Asada Harbića, kojem je urađena transplatacija koštane srži.

Kada je zatražio novac od Federalne vlade nije mu bio dovoljan samo dopis, nego je morao i priložiti sve nalaze, zajedno sa predračunom troškova bolnice, kao i cijenom operacije, koja je koštala 350.000 maraka. Od tadašnjeg premijera Nermina Nikšića je dobio 500 KM, a od zamjenika premijera Desnice Radivojevića još 1.000 maraka i to je bila sva pomoć koju je dobio od državnih organa.

 

 

 

(blic.rs)

Ostavi odgovor

Unesti Vaš komentar
Upišite Vaše ime