Nakon završenog školovanja, pred mladima u BiH je odluka o tome šta dalje, a odgovor na ovo umnogome zavisi od pitanja – kakve planove imaju za sebe.
Svima je zajedničko da žele stalno zaposlenje, sigurnost, da nemaju brige, da finansijski mogu da obezbijede sebi i porodici dostojan život.
U potrazi za ovim, mladima je, čini se, najpoželjnije da budu zaposleni u javnim institucijama, jer na takvim radnim mjestima oni vide stabilnost, bez neke prevelike pompe ili nečega što bi moglo da ugrozi njihovu svakodnevicu.
Ovakvog stava je više od trećine mladih između 15 i 30 godina u BiH, pokazalo je nedavno istraživanje koje je sproveo National Youth Survey, u kome se navodi da mladi kao idealnu vrstu posla vide rad za vladu ili javni sektor.
Ali, bez obzira na to što BiH ima problem s tim da je dosta mladih i dalje nezaposleno, mnogima će javni sektor ostati samo pusta želja.
Ovo govorimo iz razloga što, prema podacima nadležnih u BiH, gotovo polovina zaposlenih već radi u javnom sektoru, pa je on, tvrdi struka, prenatrpan, i potrebno je da mladi gledaju i na druga poslovna rješenja.
A ona se, kako kažu ekonomisti i poslodavci, možda nalaze u privatnom/realnom sektoru, uz pomoć koga se dobrim dijelom i zasniva ekonomija u BiH i u kome takođe nedostaje radne snage.
E sad, tu se postavlja pitanje i koliko je ono što nudi privatni sektor odgovarajuće za mlade. Struka kaže da je on bolji za one koji “ganjaju” karijere, napredovanja…
Ali, ako mladi ipak ne mogu da nađu ono što traže ni kod jednih ni kod drugih, biraju treću opciju, najpogubniju za BiH, odlazak odavde.
“Oni će svakako razmišljati da pokušaju tu sreću naći u nekoj drugoj zemlji da odu vani i to je taj slijed događaja koji može da prati ovo sve ovdje”, poručuje Ljiljan Veselinović, profesor na Ekonomskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu.
Ipak, on tvrdi da u BiH nije sve tako crno.
“Vidimo da se privatni sektor razvija, broj zaposlenih raste”, kaže Veselinović, ali i dodaje da je ključna stvar u BiH kvalitet dostupnih poslova.
“Nije isto ako imate IT sektor, i ako imate rudnik. Svi mi bismo vjerovatno više željeli raditi u nekom sektoru koji ne zahtijeva neki veliki fizički napor. Kvalitet radnih mjesta koja nam ekonomija stvara može se postići kroz određeni vid strateških usmjerenja. Kakva će biti radna mjesta, zavisi od tih strategija, od privlačenja stranih investicija itd. tako da je odgovornost velika i nas kao pojedinaca, ali i onih koji stvaraju radne uslove”, rekao je Veselinović za “Nezavisne novine”.
Admir Čavalić, ekonomista, ističe da u BiH i dalje postoji veliki jaz između javnog i privatnog, ne toliko u smislu plata, jer primanja kod privatnika nerijetko prestižu ona iz javnog, već kako se ponašaju drugi sektori u odnosu na to gdje ste zaposleni.
“Mislim da se ljudi više odlučuju na javni sektor zbog kreditne sposobnosti, jer se kreira ta distorzija, gdje uglavnom bolji odnos u bankama imaju zaposlenici u javnom sektoru bez obzira na nivo evidentiranih primanja, u komparaciji na zaposlene u privatnom sektoru”, pojašnjava Čavalić.
On smatra da se BiH ne ponaša u skladu sa svjetskim trendovima kada je u pitanju tržište rada. Kaže da je u svijetu sasvim normalno da zaposleni tokom svoje karijere promijene više radnih mjesta, da rade različite poslove.
“Mislim da mladi koji bi da rade u javnom sektoru gaje lažnu nadu, u smislu da se očekuje neka stabilnost i sigurnost. Jer imate primjere da, kada i dođu u taj javni sektor, shvate da ipak ne žele provesti nekih 40 godina radeći isti posao u istim radnim uslovima, u atmosferi koja može biti i toksična ili slično. Na nama je da mijenjamo navedeno”, kazao je Čavalić za “Nezavisne”.
Problem za poslovnu zajednicu u BiH, dodaje, jeste taj što javni sektor uzima talente, a nije dobro da najbolji talenti jedne zemlje idu u javni sektor, jer to smanjuje konkurentnost u privatnom sektoru.
Prema riječima Marija Nenadića, direktora Udruženja poslodavaca Federacije BiH, jedini adekvatan model za mlade u BiH jeste da im se obezbijede povoljni uslovi za rad i investiranje ukoliko žele sami krenuti u neki posao, ili odluče da traže posao.
“Moramo raditi na promociji, afirmaciji zapošljavanja mladih nezaposlenih ljudi i otvaranja mikrokompanija, obrta, kako bi se smanjio pritisak na javni i povećao interes za realni sektor. Bez toga će javni sektor postati prenatrpan, iako po mišljenju mnogih već jeste, a tu su još oni indirektni problemi kao što su ogromna izdvajanja za javni sektor. Pored toga, veliki procenat zaposlenih u javnom u odnosu na realni sektor takođe dodatno opterećuje realni sektor, i kod socijalnih davanja i slično. Jednostavno, veća briga o javnom nego o privatnom sektoru dovela nas je do toga da imamo preveliki interes mladih za javne poslove”, zaključio je Nenadić.
(nezavisne.com)
