Priča o kopanju litijuma nije u centru pažnje samo u Srbiji. I u BiH na sedam lokacija u prethodnih nekoliko godina vršena su probna iskopavanja.
Mi smo posjetili Lopare gdje, kako kažu domaćini, osjećaju posljedice i probnog kopanja litijuma. Kažu da svoja imanja neće dati i ako treba fizički će se suprotstaviti kopanju.
– Vidite da je boja vode neka druga zelena. Trava ne raste nikako, priča nam Jovan Krsmanović, domaćin iz sela Lopare, koji u velikom je strahu. Kako nam je rekao i njegovo imanje bilo je dio probnog ispitivanja litijuma prije nekoliko godina.
– Čovjek je došao, geometar sa naše opštine koji je bio penzionisan, došao je mojoj kući i pitao me može i da se izvrši jedno bušenje, istražujemo, a ako bude sve kako treba uradićemo ti dio puta, nasuti, ako dozvoljavaš da izbušimo. Ja sam odobrio. Dobrovoljno sam pristao. Ali sam rekao kad budu bušili da to počiste, ali to nisu odradili. On mi je rekao da se navodno buši još jedna rupa, ali niko nikada više nije dolazio. To je prekinuto, priča nam Krsmanović.
Kaže da ni on ni druge komšije nisu mnogo razmišljali o tome. Ipak, nakon šest mjeseci od njihovog odlaska nestalo im je vode, a prostor koji se koristio za kopanje sada je bez trave.
– Nisam ni znao šta je taj litijum i sad saznajem neke stvari. Čujem od ljudi malo školovanijih, ja nisam znao šta je to. Drveće i trava se osušila. Trava ne raste. Dva drveta su se sasušila skroz. I ova dva mlađa drveta su počela da se suše, dodaje.
Lokalna vlast u opštini Lopare bila je zatečena. Kažu da su se tu vrlo česta izvodila različita istraživanja, a o litijumu niko nije mnogo znao. Sada je čvrst stav svih u Loparama da do iskopavanja litijuma ne smije doći.
– Pa mi smo u fokusu već neko vrijeme zbog pronalska litijuma. Stav lokalne zajednice i moj kao načelnika i SO Lopare je da se protivimo otvaranju rudnika litijuma na području naše opštine iz razloga što ne želimo takav jedan projekat jer on bi definitivno doveo do raseljavanja stanovništva, poručio je načelnik opštine Lopare Rado Savić.
– Na tom polju su sve privatni posjedi, a ono što možemo sada reći da nemamo ni jednog domaćina spremnog da svoje domaćine proda. Znači da vlada mora ući u sasvim drugi vid borbe sa SO Lopare i njenim građanima, a to je eksproprijacija što je mnogo teži način oduzimanja nečije imovine koja je stečena i sačuvana na Majevici, ističe predsjednik SO Lopare Milenko Ristić.
Još u februaru NSRS poslana je deklaracija sa potpisima gdje se traži da rudnik litijuma ne bude otvoren u opštini Lopare.
– Iza tačke koja je bila rasprava o Srebrenici u vrijeme one famozne rezolucije, sljedeća tačka je bila naša deklaracija o protivljenju otvaranja rudnika litijuma i ono što je naišlo na osudu svih našigh građana je činjenica da su poslanici vladajuće strukture bukvalno ignorisali tu našu deklaraciju. I u diskusiji na kraju i na glasanju se izuzeli od glasanja, dodaje Savić.
Jovan Krsmanović kaže da je šteta već učinjena. Tražio je da se vrši provjera kvalitete vode.
– Kako da se ne plaši. Ja sam u godinama, meni je šesdesetdeveta godina ali doći će moje dijete ovdje sutra da živi i ja o tome razmišljam zbog svog djeteta. Hoću da moje potomstvo ostane ovdje. Ovo je moja djedovina. Ja da imam tri života sve tri bi dao za svoju imovinu, kaže.
Ovo ne smije biti lokalna tema, kažu nam mještani Lopara.
– Mi ćemo sada sigurno, a imamo najavu načelnika opštine Čelić, Tuzla, Sapna, Teočaka i svih ostalih opština iz Federacije kao i Ugljevika, Brčko distrikta, Bijeljine, mi ćemo proširiti granice djelovanja i ovo je interes svih nas, poručuje Ristić.
Priča o litijumu je tek na početku. Kako tvrde naši sagovornici litijuma ima u većini zemalja u Evropi, a niko nije napravio rudnike. Ne žele biti pokusni kunići niti napustiti svoja ognjišta, kažu nam naši sagovornici.
Priču donosi Jovanka Nina Todorović.
(oslobodjenje.ba)