Donatori i političari “pojeli” milijarde dolara

BiH je u periodu od 1992. do 2000. godine primila između 46 i 53 milijarde dolara međunarodne pomoći, ali je polovina tog iznosa završila van njenih granica, u kasama inostranih kompanija koje su bile zadužene za realizaciju projekata, pokazuje istraživanje koje je sprovela Inicijativa za bolju i humaniju inkluziju iz Sarajeva.

Prema tim podacima, najviše novca donirala je Evropska komisija – čak 2,5 milijardi dolara, dok su članice EU dodatno dale 1,8 milijardi dolara. Svjetska banka je odobrila 1,1 milijardu pomoći za realizaciju 53 projekta, a USAID 890 miliona dolara. Interesantno je da je ovo najveća svota novca koju je Svjetska banka dala jednoj zemlji koja je tek izašla iz rata. Novac je uglavnom išao za obnovu porušene infrastrukture, povratak izbjeglica i podršku kreiranju multietničkih zajednica.

Direktor Inicijative za bolju i humaniju inkluziju Žarko Papić procjenjuje da je samo od 40 do 50 odsto međunarodne pomoći zaista ušlo u BiH, dok je ostatak uglavnom ostajao u zemljama donatorima, koje su tim novcem plaćale svoje kompanije, konsalting i projektantske kuće, koje su se bavile implementacijom projekata pomoći u BiH.

– Sam sistem međunarodne pomoći bio je korumpiran. To nije nikakva tajna i on je karakterističan za sve zemlje koje su prošle kroz rat. Međunarodne organizacije ili vlade koje su htjele da doniraju određeni novac BiH, gotovo uvijek su za realizaciju projekta pomoći angažovale kompanije iz svojih zemalja koje su za svoje usluge uzimale ogroman novac. Koliko su se bahato ponašali, može se vidjeti i iz podatka da su inostrani konsultanti imali dnevnice koje su se kretale i do 1.000 dolara – objašnjava Papić.

Posebna priča, kako kaže, je to što se za većinu novca koji je i ušao u BiH ne zna gdje je završio i na šta je potrošen, jer o tome ne postoji adekvatna evidencija. Naime, sve do 1998. godine nadležni nisu vodili nikakvu statistiku o potrošnji doniranih sredstava.

Prema Papićevim riječima, u periodu “ratne ekonomije” sve forme kriminalnog ponašanja su bile moguće, jer su bile povezane sa “kraljevima rata”. Zbog toga je njegova pretpostavka da su svi oni koji su obezbjeđivali korupciju tokom rata, to činili i poslije rata. Tamo gdje su mogli, i kada su mogli.

– Položaj zavisnosti od inostrane pomoći bio je vrlo plodan za korupciju. Kriminalni političari iz tog doba su bili ključni ljudi za međunarodnu zajednicu, jer su oni u većini slučajeva pod kontrolom držali gotovo sve, pa i potencijalne snabdjevače robom i uslugama. Prilikom realizacije projekata obnove kuća pojedinci su uzimali ogroman novac. Na primjer, ako je nešto koštalo 30.000 maraka, oni su kroz papire prikazivali nekoliko puta veće iznose – navodi Papić ističući da je RS sve do 1998. godine bila pod svojevrsnim embargom međunarodnih organizacija, zbog čega ne treba da čudi podatak da je više od 90 odsto pomoći završilo na prostoru FBiH.

Papić kaže da vlasti u BiH nikada nisu uspjele da sprovedu ozbiljniju istragu, kojom bi bilo utvrđeno koliko je novca uistinu donirano BiH i na šta je on potrošen. Nije pomoglo ni formiranje komisije koja je trebalo da se pozabavi ovom problematikom.

– I to je jedan od pokazatelja koliko se korupcija duboko ukorijenila u sve pore društva, ali i da određenim političkim centrima moći, koji vuku korijene još iz devedesetih godina prošlog vijeka, nije u interesu da bude otkrivena istina o tome gdje su potrošene desetine milijardi maraka – kaže Papić.

Savjet ministara BiH sve do 2001. godine nije vodio nikakvu evidenciju o međunarodnim donacijama, a i kada je počeo, ona je uglavnom bila nepotpuna. Ni međunarodne organizacije koje su donirale novac nikada nisu objavile konsolidovane izvještaje o iznosu finansijske pomoći BiH. Papić kaže da je do podataka o iznosu doniranih sredstava BiH došao analizirajući godišnje finansijske izvještaje drugih zemalja, dodajući da mu se niko iz vlasti nikada nije obratio i zatražio pomoć i ustupanje dokumentacije koju je sakupio tokom godina.

Komisija koja je trebalo da obavi Papićev posao formirana je u nekoliko navrata, ali rezultata nije bilo. A onda je aktuelni saziv Parlamenta BiH konstatovao da više nema ni svrhe upuštati se u takav posao, koji je unaprijed osuđen na propast. Jedino što je komisija uspjela da otkrije tokom višegodišnje istrage jeste da uđe u trag podacima o tome na šta je potrošeno sedam milijardi maraka. Gdje je završilo još četrdesetak milijardi međunarodne pomoći, izgleda da više nikog ne interesuje.

– Istraga je bila svakodnevno blokirana i opstruisana sa svih strana, a pogotovo od strane bošnjačkih političara, ali i zvaničnih državnih organa. Više nema ni političke saglasnosti da se o ovom pitanju nešto uradi – kaže nekadašnji član istražne komisije Borislav Bojić.

Njegova surova istina i ne čudi s obzirom na to da su glavni za donacije bili tadašnji čelni ljudi SDA koji i danas u svojim rukama imaju veliku političku moć.

Ukupna pomoć

Procjene govore da je ukupna pomoć međunarodne zajednice upućena BiH u humanitarnom smislu, uspostavljanju mira i ekonomskoj obnovi iznosila čak 80 milijardi dolara u periodu od 1992. do 2000. godine. U ovu svotu su uključeni i svi troškovi međunarodnih organizacija i vojnih snaga. Za čuvare mira je izdvojeno čak 15 milijardi dolara, tri milijarde manje je utrošeno za rekonstrukciju i obnovu BiH, a za humanitarnu pomoć je izdvojeno osam milijardi dolara.

 

 

 

 

 

(glassrpske.com)

Ostavi odgovor

Unesti Vaš komentar
Upišite Vaše ime