Aktuelni ambasador SAD Majkl Marfi još od 2007. godine na najdirektniji način miješa se u unutrašnje stvari BiH, iako je tako nešto u suprotnosti sa Bečkom konvencijom o diplomatskim odnosima, postavljajući sebe za sudiju, zaštitnika osumnjičenih za ratne zločine, predsjednika Vlade FBiH, tumača Ustava BiH pa čak i srednjovjekovne istorije ovih prostora.
Vidi se to, između ostalog i iz diplomatskih depeša američke ambasade u BiH koje su objavljene na stranicama “Vikiliksa”, koje je kao službenik 2007. godine slao Majkl Marfi u Vašington, referišući svoje političke poslodavce o stanju u BiH. U ovim dokumentima istaknuto je kako je Selmo Cikotić “američki prijatelj, vrijedan saveznik i vrlo važan faktor na NATO putu BiH, ali i u reformi odbrane” te da bi stoga “bilo šteta da ga SAD izgube u sudskim sporovima koji bi mogli biti pokrenuti protiv njega zbog ratnih zločina nad Hrvatima na prostorima Bugojna”.
Ova zabrinutost je iskazana iako u njima stoji kako je službenicama američke ambasade, a u kontaktima sa ljudima iz Tužilaštva BiH, saopšteno kako i pored toga što Haški sud nije procesuirao Cikotića, ne znači da protiv njega i nema inkriminišućih dokaza koji bi mogli dovesti na optuženičku klupu.
Iz ovih depeša se može vidjeti da se Marfi kod tužioca “prijateljski raspitivao” o sudbini ove optužnice, a posebno zbog toga što su predstavnici američke ambasade bili zabrinuti da bi njome mogao biti obuhvaćen i sam Cikotić koji je u spornom periodu bio komandant Operativne grupe Zapad Trećeg korpusa takozvane Armije BiH.
– Ako bi Cikotić bio optužen za ratni zločin ili primoran da podnese ostavku, to bi predstavljalo veliki neuspjeh za nas – upozorava se u jednoj od ovih depeša, a u čijem zaglavlju se nalazi Marfijevo ime.
Na kraju se i konstatuje da je “Cikotić jedna od svijetlih tačaka u inače sumornom političkom životu BiH”. Inače u to vrijeme, te 2007. godine, Cikotić je bio ministar odbrane, sve do 2012, nakon čega je bio nagrađen na godinu dana mjestom dekana na prestižnom Američkom univerzitetu u BiH.
Nažalost i nakon imenovanja na mjesto ambasadora Marfi je nastavio sa miješanjem u unutrašnje stvari BiH i to na najdirektniji način. Tako je prije par mjeseci na adrese zvaničnika u FBiH uputio oštro upozorenje, targetirajući hrvatske političare, posebno one iz HDZ-a da se što prije i bez ikakvog odgađanja počne sa realizacijom projekta gradnje “Južne interkonekcije”, kraka gasovoda kojim bi BiH bila spojena sa “Jadransko-jonskim”. On je pri tom zaprijetio da će upotrijebiti “alate protiv svih onih koji opstruišu realizaciju ovog projekta”.
Marfi se inače žuri da prije američkih izbora završi ovaj posao, da bi se obezbijedilo da BiH dobije sponu sa gasnim terminalom na Krku, gdje se u velikim količinama doprema američki LNG gas.
Mnogi su u prethodnom periodu, a o čemu je “Glas Srpske” već pisao, upozoravali kako se i iza nastojanja Kristijana Šmita, ali i Marfija, da u BiH bude donesen zakon u državnoj imovini, krije namjera zapadnih zemalja da lakše dođu do vrijednih prirodnih resursa, a što bi im omogućila bošnjačka politička komponenta, koja ima određene dugove zbog političke podrške i zaštite koju su uživali do sada.
Da sve ide u tom pravcu govori i nedavni primjer Vareša, gdje je jedna od britanskih kompanija dobila koncesiju za eksploataciju vrijednih ruda cinka, olova, bakra i zlata, i to mimo svih zakonskih procedura i znanja Vlade FBiH. Da Marfi neće stati na ovome pokazuju i njegove posljednje poruke – “kako se varaju oni koji sumnjaju u trajnu posvećenost SAD boljem životu u BiH”.
Prekrajanje istorije
Početkom prošle godine, prilikom jedne od svojih posjeta dubrovačkom muzeju u kojem je izložena Povelja Kulina bana, američki ambasador u BiH Majkl Marfi je poručio kako je ponosan na to što je imao priliku da u svojim rukama drži ovaj istorijski dokument, navodeći kako se radi o vrijednoj bosanskoj (a ne srpskoj) kulturnoj baštini, koja svjedoči o, kako je istakao, postojanju BiH vijekovima.
(glassrpske.com)
