Bivši logoraš u zloglasnom logoru “Silos”: Žeđ i glad bili gori od svakodnevnog prebijanja

Bivši logoraš u zloglasnom logoru “Silos” u Tarčinu Vinko Lale izjavio je danas da su glad i žeđ bili teži od svakodnevnog prebijanja u ovom kazamatu, te da su se krici i jauci zatočenika noću čuli do polovine naselja.

Lale je nakon obilježavanja 26 godina od raspuštanja zloglasnog logora za Srbe “Silos”, novinarima rekao da je u ovom logoru vladao pakao, te da su “živi zavidjeli mrtvima”.

- Reklama -

“U logor sam doveden radi davanja izjave, a ostao sam šest mjeseci. Imao sa 75 kilograma, a razmijenjen je sa 42. U ovom objektu su bili dani pakla. Ljudi iz okolnih objekata su mi poslije govorili da su se naši krici noću čuli do pola naselja. Bilo je strašno, a glad i žeđ su bili gori od svih batina koje smo primili”, svjedoči Lale.

On je naveo da su po ćeliji, u kojoj je bilo 18 logoraša, za 24 časa dobijali veknu hljeba od 650 grama, koji su rezali na isto toliko dijelova, kao i flašu od dva litra soka i litar i po vode.

“Dobra je volja ako neko od stražara nam donese još jednu flašu vode. U to vrijeme i oni koji bi i htjeli, plašili su se da to urade. Fizička tortura bila je strašna, ali je dodatni problem predstavljalo to što se čovjek počne privikavati na život u takvim uslovima”, ispričao je Lale.

On je naglasio da je o logoru “Silos” potrebno govoriti zbog svih ljudi koji su preživjeli torturu, kao i zbog onih koji su podlegli.

Komentarišući ukupnu presudu za zločine u ovom logoru od 48 godina zatvora, Lale je rekao da to znači da je za svakog ubijenog logoraša izrečena kazna u prosijeku od dvije godine.

Janko Samouković smatra da je gotovo svo muško srpsko stanovništvo, sa manjim brojem žena, od Hadžića do Bradine bilo zatvoreno u ovom logoru, u kojem je 14 godina imao najmlađi, a 85 godina najstariji logoraš.

“Hrana se sastojala od nekoliko kašika neke odvratne tečnosti, ali smo se jagmili da bi došli do bilo kakve hrane. Zdjele iz kojih smo jeli smo ostavljali na pod i one su prosleđivane ostalim logorašima, bez ikakvog pranja. Poslije 15 dana sam padao u nesvijest od gladi, mislim da mi je jedno kuvano jaje, koje mi je dao jedan od robijaša, spasilo život”, sjeća se Samouković.

On je naglasio da u ćelijama u “Silosu” nije bilo ničega, samo betonski pod na kojem su spavali i kanta u koju su vršili nuždu.

“Čovjek je u svakom momentu mogao očekivati da će biti premlaćen, jer nije bilo krova, već su stražari hodali na jednoj stazi iznad nas i gledali nas odozgo. Često sam čuo jaukanje, iako mene nisu tukli, osim udaranja kada me iznose vani, onda te neko ko naiđe šutne nogom i prijeti. Moj zet je bio toliko prebijen, da kada sam ga vidio, četvorica su morali da ga nose”, ispričao je Samouković.

On je podsjetio i da nje njegov otac bio zatvoren u “Silosu”, a sestra u drugom logoru u Konjicu.

Samouković je rekao da je u školi u Pazariću prisustvovao teškom prebijanju Srba koje su uradila dvojica mladića, od kojih je jednog poznavao.

“Jedan od njih je podigao bajonet na žpapovciž, okrenuo se prema meni i rekao da će me zaklati. Ja sam već bio zažmurio, ali su se stražari odnekud pojavili. Stražari su puštali kojekakve ljude da tuku robijaše, pa su u jednom momenti, kao dolazili da nas spasu”, rekao je Samouković.

Dušan Čović, koji je u “Silos” doveden 29. maja 1992, a pušten 8. februara 1993. godine, ispričao je da su mu tamo slomili rebra i vilicu, te izbili sedam zuba.

Boško Tomić, izaslanik srpskog člana Predsjedništva BiH Milorada Dodika, rekao je da je dobro što i ove godine stvorena prilika da se posjeti ovo strašno mjesto, i da se svi zajedno prisjete na stradanje Srba u “Silosu”.

“Moramo stalno govoriti da su i Srbi bili žrtve, i da su ljudi koji su bili zatočeni u ovom logoru, prošli kroz strašne muke o kojim je teško i slušati, a kamo li ih doživjeti”, naglasio je Tomić.

Iako su pravosudne institucije osudile određeni broj ljudi za zločine u “Silosu”, Tomić smatra da je potrebno da odgovaraju svi oni koji su doprinijeli da ovakav logor postoji, odnosno, da je potrebno tražiti i odgovornost političkog rukovodstva za postojanje ovakvog logora.

Gradonačelnik Istočnog Sarajeva Ljubiša Ćosić naveo je da su logori tamna strana rata, još tamnija od ratnih sukoba.

“Činjenica da danas obilježavamo 26 godina od izlaska posljednjeg Srbina iz ovog logora, govori o karakteru ovog rata. Govori da nije bilo nikakve agresije, već da je vođen građanski rat, koji sva tri naroda mogu okarakterisati kao odbrambeni”, rekao je Ćosić.

On je naglasio da se ovaj logor ne smije zaboraviti, te da je potrebno njegovati kulturu pamćenja.

“To moraju raditi sve tri strane, moramo pogledati jedni drugima u oči i otvoreno reći, osuditi i odreći se pojedinaca koji su u naše ime počinili zločine. To je jedini način i put ka istini, a bilo kakav vrsta umanjivanja žrtava je loš način i vodi ka novom sukobu”, upozorio je Ćosić.

Predsjednik Saveza logoraša Republike Srpske Anđelko Nosović rekao je da je teško doći na stratište svog naroda, na mjesto gdje su ljudi ubijani, mučeni, izgladnjivani, a žene silovane.

“Mi danas moramo pomenuti te žrtve i sjetiti ih se. Znamo kako je u našoj duši i kako je to doživjeti i preživjeti. Ovdje su ljudi bili zatočeni samo zato što su Srbi. Ovdje su bila zatočena djeca, žene, čak i trudnice koje su bile silovane”, naglasio je Nosović.

On je podsjetio da je neposredno nakon izlaska iz logora, 48 bivših logoraša preminulo.
Predsjednik udruženja Centar za društvena istraživanja, tranzicijsku pravdu i demokratiju “Istina i pravda” Istočno Sarajevo Dušan Šehovac rekao je da su danas prisutni i predstavnici logoraša i iz Federacije BiH, Srbije i Hrvatske.

“Ovo je velika stvar. Ovo je početak, jer žrtve trebaju razgovarati sa žrtvama, bez posrednika i tragati za istinom. Dosta nam je jednostranih priča”, naveo je Šehovac.

Član Centra za nenasilnu akciju Amer Delić istakao je da je današnje obilježavanje posebna prilika da se razbiju začaurene običaji da se na komemoracije dolazi samo sunarodnicima.

“Meni je čast što sam u prilici da odam počast žrtvama i da mogu njihovim porodicama izraziti saučešće i žal zašto se sve ovo dogodilo. Mislim da na ovaj način možemo poslati jednu novu sliku, da možemo jednu druge poštovati, uvažavati i solidarisati se na datume koji su teški za naše zajednice. Mi nemamo vremena za svađu, treba nam društvo koje može da obezbijedi prosperitet svima”, rekao je Delić.

Današnjem obilježavanju 26 godina od raspuštanja zloglasnog logora “Silos” prisustvovao je i general Milan Torbica.

Ovaj zloglasni logor za Srbe u Tarčinu ostaće upamćen kao jedan od 126 kazamata na području ratnog Sarajeva, u kojem je više od 600 srpskih civila prošlo kroz najstrašnije torture, fizička i psihička zlostavljanja, prebijanja i mučenja glađu, a 24 ih nije preživjelo.

Većina logoraša koji su dočekali slobodu danas uglavnom živi u prekookeanskim zemljama, daleko od mjesta zločina i zloglasnog logora koji je zatvoren na Svetog Savu, 27. januara 1996. godine, i to dva mjeseca od parafiranja Dejtonskog mirovnog sporazuma i predviđenog roka za raspuštanje logora u BiH.

Ranija svjedočenja srpskih logoraša potvrđuju da je logor “Silos”, koji su muslimanske vlasti osnovale 11. maja 1992. godine u objektu u kojem se prije rata čuvala pšenica, imao sve elemente zloglasnog logora Aušvic iz Drugog svjetskog rata.

 

 

 

(srna)

Ostavi odgovor

Unesti Vaš komentar
Upišite Vaše ime