Darko Mladić, sin generala Ratka Mladića, održao je potresan govor na sahrani svoga oca.
Emocija koju je kroz svoj govor prenio širom Srbije i svih srpskih zemalja je nešto što neće izblijedjeti tako lako, kao ni sjećanje na generala Ratka Mladića.
Na samom početku, Darko se zahvalio u ime svoje majke i porodice na veličanstvenom ispraćaju.
– Molim vas da mi oprostite, pošto vam neću održati govor. Želim da se obratim lično mome ocu, a vi ćete biti svjedoci tog razgovora. Dragi tata, kada sam te vozio na helikopter koji te je odvezao u Knin, rekao si: „Dao sam riječ da ću braniti narod i državu, to je obaveza i čast“. I još svaki Srbin mora da misli kako će jednog dana pred Lazara. A vojnik i oficir još mora i pred Miloša – počeo je emotivno Ratkov sin.
Darko je podsjetio na to da je general uvijek bio borac i pobjednik, usred najžešćeg vihora rata, 1943. godine:
– U našu kuću došao je tifus kada si imao 40 dana. Preživio si i pobijedio si. Ostao si bez oca, na kraju rata u operaciji za oslobođenje Sarajeva tvoj otac, Neđo Mladić, u borbi protiv ustaša u selu Šunja smrtno je ranjen. Prije toga je stigao da te krsti. On je došao iz partizana, a kum iz četnika. I zajedno su te krstili.
To je bila tvoja snaga, još nisi bio svjestan, a već si mirio Srbe, navodi dalje Darko.
– Kasnije, težak život poslijeratni, tvoja majka odgaja tebe, sestru Milicu, brata Milivoja, Bogdana i Marka, koji su kao siročići ostali bez oca i majke. Ona se sama nije preudavala, samo Bog zna kako se snalazila, ali vas je sve odgojila kao časne i poštene ljude – rekao je Darko Mladić.
On kaže da je njegov otac sanjao da bude doktor, i da je opštini falio 21 dinar za stipendiju, i da je zato postao vojnik.
– Kasnije si mi govorio, jedan hirurg ako je dobar na stolu može da spasi jedan život, a jedan oficir ako je dobar može da spasi hiljade. Ti si spasio narod – rekao je generalov sin i zaplakao.
Kaže da su neprijatelji pokušali da ga kupe i uplaše više puta, i da nisu uspjeli.
– Na kraju, ostalo im je samo da te tiho poštuju i smišljaju laži o tebi, ne bi li te omrzli u narodu i svijetu. Napravili su vještačke sudove za naše junake, kako bi pretvorili branioce u zločince, a izdajnike u heroje. Hvala braćo što ste došli da presudite da li je moj otac heroj ili zločinac – kazao je on, na šta se gromoglasno prolomilo: „Heroj, heroj, heroj…“
Danas izlaziš i pred Lazara i Miloša, rekao je Darko Mladić.
– Pogledaj s čime izlaziš – zavapio je Darko i tu su ga emocije potpuno ophrvale, te se slomio i svoj govor nastavio u suzama.
– Ne moram ništa da nabrajam, narod nam je svjedok. Neprijatelj te je ubio u Hagu, uradili su to na naše oči, na moje oči, na oči cijeloga svijeta. Bog vidi i Bog zna, i meni je to dovoljno. Ja tebi govorim jer nema mrtvih, ti si samo promijenio svijet u kome obituješ, u kome tvoje tijelo nije imalo ni trunke snage da živi… Putuj oče, putuj komandante, nama ostaje da se ponosimo tobom, i da nikada ne iznevjerimo ono čemu si dao cio svoj život i svoju porodicu – rekao je on.
Nakon Darkovog govora među okupljenim narodom je krenula da se ori pjesma „Đenerale, đenerale, nek je tvojoj majci hvala…“.
(glassrpske.com)
