Ima susreta na kojima se ne nazdravlja samo vinom, već i riječima, uspomenama, ljubavlju i svim onim što čovjek nosi duboko u duši. Jer, tamo gdje se vino toči, a stihovi rađaju, i tišina ponekad progovori jezikom srca.
Upravo u takvom duhu u vinariji Pajić kod Bukvika, održana je deveta po redu književna manifestacija „Vinsko stihovanje“, koja iz godine u godinu okuplja sve više pjesnika i ljubitelja pisane riječi iz regiona.
U organizaciji Srpskog književnog kruga iz Brčkog, koji djeluje u okviru SPKD „Prosvjeta“, održano je posebno veče koje je bilo posvećeno vinu, ljubavi i boemima – onima koji znaju da se najljepše priče ponekad ne ispričaju, nego otpjevaju stihom, uz čašu vina i pogled koji razumije više od hiljadu riječi.
Da poezija i dalje ima snagu da spaja ljude i krajeve, potvrđuje i ovogodišnji konkurs, na koji su pristigle čak 112 pjesme. Stručni žiri u sastavu Snežana Ignjić, Stojan Kašterović i Mirko S. Trifković odabrao je 83 rada za peti po redu zbornik „Vinsko stihovanje“, dok su najuspješnijim autorima pripale nagrade „Drago Kuđić“, nazvane u čast pjesnika i boema čiji je duh utkan u ovu manifestaciju.
Prvu nagradu osvojio je Milad Obrenović iz Rogatice, drugo mjesto pripalo je Ljubiši Popoviću, dok je trećenagrađeni Jovan Bundalo iz Beograda. Njihovi stihovi pridružili su se pjesničkoj riznici u kojoj vino nije samo piće, već metafora života, ljubavi, prolaznosti i svega onoga što čovjek pokušava da sačuva od zaborava.
Potpredsjednik SPKD „Prosvjeta“ Brčko Savo D. Teodorović, ističe da je ovogodišnji konkurs po broju pristiglih radova nadmašio dosadašnje, ali i da je izbor najboljih pjesama predstavljao poseban izazov za žiri, sastavljen od uglednih kulturnih radnika i profesora srpskog jezika i književnosti.
„Vinsko stihovanje“ odavno je preraslo okvire lokalne manifestacije. Među učesnicima su i pjesnici iz Rusije, čije su pjesme predstavljene i u prevodu na srpski jezik. Tako se u vinogradarskom ambijentu kod Brčkog susreću različiti jezici, kulture i pjesnički senzibiliteti, ali sa istom potrebom – da se osjećanje pretoči u riječ, a riječ podijeli sa drugima.
Jer, poezija ne poznaje granice. Ona pronalazi put od jednog srca do drugog, baš kao što miris vina podsjeća na zavičaj, a stih na ljubav koja ne prestaje da traje.
„Svima nama pomalo nedostaje tog boemskog duha, slobode izraza i druženja. Otuđenost je zahvatila čovjeka širom planete, a ovakvi susreti nas ponovo približavaju“, poručuje Teodorović.
Možda upravo u tome i jeste tajna „Vinskog stihovanja“ – u potrebi da se makar na jedno veče, zaustavi svakodnevna trka, podigne čaša, sasluša pjesnik i podsjeti da život nije sačinjen samo od obaveza, već i od trenutaka koji se pamte. Od prijateljstva, ljubavi, sjete i slobode da se osjeća ono što se ne može uvijek izgovoriti.
Zato se organizatori već okreću jubilarnom, desetom izdanju, koje bi uz podršku Vinarije Pajić i drugih sponzora, trebalo da bude svečanije i sadržajnije.
A dok se čekaju novi stihovi, novi susreti i nove pjesničke priče, ostaje vjerovanje da će se i narednih godina u Bukviku nazdravljati riječima koje griju dušu.
(Radio Brčko)
