Suzana Vasić iz Brčkog ranjena je u ratu toliko teško da je izgubila oko. Zvali su je jednooka i ćorava. Cijeli život je vrijeđali, a onda je jedan izbor za Mis sve promijenio.
Zahvaljujući ljekaru iz Rusije, koji ju je odmah operisao, drugo oko joj je spaseno, ali to je bio tek početak njenih muka. Kada je fizička bol prošla, počelo je omalovažavanje.
Suzana Vasić je ranjena u ratu. Tada je izgubila oko. Postala je žrtva surove realnosti – jednooka, ćorava. Šta će ti ona? Gdje ona može da radi? Samo je dio onoga što je slušala pri svakom pokušaju da se zaposli i živi normalno svoj život.Kako kaže u svojoj potresnoj ispovijesti, ona ne želi da je bilo ko žali, jer sve to je dio njenog života i nakon svih uvreda i diskriminacija postala je jača.
– Dolazim iz Brčkog. Imala sam osam godina kada je počeo rat. Igrala sam se napolju sa ostalom djecom, pala je granata i tada sam izgubila oko. Sjećam se svega…pa, kao i svako dijete, idu akcije, pa neko vrijeme kada je sve mirno i tad malo imamo jednostavno neku priliku da izađemo malo da se igramo. Ranjene smo ja i moja drugarica – ispričala je Suzana gostujući kod Jovane Jeremić na “Pink TV”.
Ona je ostala bez oka, a drugarica bez noge
Kako kaže, to je bilo 1993. godine.
Tada su ranjene ona i njena drugarica koja je ostala bez noge.
– Isto je bila teže ranjena i nas dvije smo bile hitno prebačena za Beograd. Primio nas je vrhunski tim ljekara – rekla je Vasićeva.
Tog dana, te 1993. godine u najveći i stručnjak oftamolog iz Rusije je bio u Srbiji i on je Suzani spasio oko.
– Imala sam tri teške operacije. Kako kažu, milimetar je falilo da ostanem bez drugog oka, milimetar je falilo da mi ne bude ništa, a milimetar je falilo da ostanem na mjestu mrtva, tako da, mislim, da je to bila sreća u nesreći – navodi Suzana.
Kaže da je postoperativni period trajao šest mjeseci, pa nakon toga još godinu dana do momenta dok je mogla da se stavi proteza. Odrasla je sa ocem, i kako i svakom roditelju, ništa od toga mu nije bilo lako.
– Išla sam u školu, nosila sam povez, djeca znaju da budu nemilosrdna, nesvjesna težine svojih riječi. Mnogo me je povrijeđivalo, djevojčica sam… – kaže Suzana.
Prijava za izbor za mis sve je promijenila
Ali kako kaže, najlakše je povući u sebe i negdje biti u mraku i tako provesti život, ali ona to nije htjela.
– Kad je to bilo? Kad sam se prijavila na izbor za mis. U drugom krugu su me diskvalifikovali jer sam bila iskrena i napisala sam da sam izgubila oko u ratu, a morala sam da nastupim i to nije uopšte bilo jednostavno – prisjeća se Suzana.
– Pomislila sam “da li je moguće da ja tako malo vrijedim”, da me tako odbacuju, na tako surov način i onda mi je to bila motivacija da krenem dalje – ispričala je Suzana.
Kako kaže, svaka žena je zaslužila da bude lijepa.
– Učenje, ulaganje u znanje i rad mi je mnogo pomoglo. Izdiglo me je i dalo mi je samopouzdanje. Moja poruka je da svaka žena zaslužuje da bude lijepa – kaže Suzana.
Iako nije udata, Suzana od ljubavi ne odustaje, piše Blic.
(blic.rs)
