Sportska ambulanta – Neophodnost vrijedna života

Tragična smrt mladog rukometaša Aleksandra Marinkovića, člana brčanskog Jedinstva 2015, potresla je sve ljubitelje sporta. Svaki iole ozbiljniji medij u regionu prenio je vijest o njegovom preranom odlasku.

Tako tragičan završetak jednog mladog života, pred sve nas postavlja više ozbiljnih pitanja. Kao roditelja, kao sugrađana, kao prijatelja, komšija, drugara, saigrača, navijača…

Iako se Aleksandrova smrt nije desila na sportskom borilištu, činjenica da se radi o aktivnom sportisti, 21-godišnjem muškarcu, koji bi trebao da bude u naponu snage, nikoga ne može ostaviti ravnodušnim.

I bez odgovora na nekoliko pitanja koja traže ozbiljan i sistemski odgovor institucija.

Krenućemo sa, u ovom trenutku nevjerice i bola, najvažnijim pitanjima.

Kakve su stručne i prostorne pretpostavke u Brčko distriktu BiH, da mladi čovjek koji odluči da se bavi sportom, dobije objektivnu i stručnu sliku svog zdravstvenog stanja, odnosno da mu bude dozvoljeno da se počne baviti sportom bez straha da će mu se u normalnim okolnostima treniranja i igranja desiti nešto loše?

Kakvo je bilo zdravstveno stanje stradalog mladića? Kakvi su propisi koji obavezuju pojedinca i kolektiv da vode računa o zdravlju sportista? Kad je kontrolisano njegovo zdravlje?

Odgovor na prvo pitanje svakako nije nešto čime bi se Brčko distrikt BiH mogao ponositi. Ako se ima u vidu podatak da u Brčkom postoji nekoliko desetina sportskih kolektiva, možda čak i preko 100 klubova koji sigurno okupljaju preko 2.000 mladih koji se bave sportom, brine saznanje da u Brčkom ne postoji ni jedan specijalista sportske medicine, niti sportska ambulanta.

Takvo saznanje da u sredini sa godišnjim budžetom od preko 230 miliona konvertibilnih maraka još niko sa zavničnog mjesta nije pokrenuo inicijativu da se ovo stanje potpune zdravstvene neizvjesnosti za sportiste u Brčkom promijeni, boli. I zabrinjava.

Razloge treba tražiti u nesnalaženju i objektivnom neznanju političara o kakvoj se opasnosti po zdravlje i život radi. Brine nezainteresovanost i indolentnost struke.

Umjesto da konkretnim potezima pokažu da brinu o građanima, posebno mladim generacijama, oni šute. Sve ih to ne opravdava i ne abolira.

Tužno je što se morala desiti smrt jednog mladog sportiste (koji istine radi, nije stradao na sportskom borilištu tokom treninga ili utakmice) pa da se zapitamo jesmo li svi skupa učinili dovoljno da nam se ne desi tako tragičan događaj.

Tragični događaj koji se nije desio u Brčkom, ali je stradao mladić koji se veoma uspješno borio za boje našeg grada, mora nas osvjestiti da odgovornim za nepostojanje sportske ambulante, poručimo da je krajnje vrijeme da promijene ovo stanje.

Mladi sportisti i zbog ovakvog odnosa prema njihovom zdravlju u visokom procentu, nezaustvaljivo napuštaju ove prostore.

Gase nam se klubovi, đaci su sve gojazniji. To nam prijeti da ćemo postati populacija sa vrlo ozbiljnim zdravstvenim teškoćama.

Jedan od poteza koji bismo morali povući i koji zavisi isključivo od dobre volje političkih predstavnika jeste osnivanje SPORTSKE AMBULANTE.

Zastavica samo što nije pala. I pokazala nam da smo i ovaj meč izgubili.

 

 

 

Ostavi odgovor

Unesti Vaš komentar
Upišite Vaše ime