Ratni vojni invalid iz Brčkog ruši sve prepreke

Ratni vojni invalid Mirko Zečević-Tadić iz Brčkog uspeo se na nekoliko svjetskih vrhova, igra sjedeću odbojku i promoviše antiratne poruke.

On je član Planinarskog društva „Granaš“, Kluba sjedeće odbojke „Jedinstvo“ i hrvatske reprezentacije u ovom sportu, kao i predsjednik Udruženja ratnih vojnih invalida 108. Brigade Hrvatskog vijeća obrane.

U razgovoru za Anadolu Agency (AA), kazao je da se šest godina bavi planinaranjem, te da je do sada bio na najvišem vrhu Afrike Kilimandžaru u Tanzaniji (5.895 m), u Peruu i Boliviji je bio na tri vrha preko 5.000 metara, takođe i na dva preko 4.000 metara u Boliviji, a prije nešto više od mjesec dana vratio se iz Nepala, gdje se uspeo na 5.900 metara nadmorske visine.

“Zadovoljan sa tim izlaskom, jer je, ipak, gore bilo malo poteško, ostali su samo ledenjaci. Nezgodno je bilo, a dan ranije je poginula jedna djevojka iz Australije. Tako da sam ja, ipak, odustao, da ne bi napravio problem sebi i ostalima”, naveo je Zečević-Tadić.

S obzirom na to da nema desne noge ispod koljena, njegovi usponi se smatraju još većim uspjesima.

“Ja to radim zbog sebe, jer volim mnogo u prirodi da budem, gdje na neki način napunim baterije. Planinarenje je jako dobra ideja ko hoće to da koristi. U tom hodanju, upoznavanju ljudi koje vidiš gore, čovjek postaje jednostavno jači, ima osjećaj da može raditi mnogo drugih stvari koje recimo nikad nisam ni pomislio da mogu raditi. Samim time što širiš ta poznanstva i prijateljstva, to te oplemenjuje u daljem životu”, kazao je on.

Ovaj 45-godišnjak planira nastaviti sa usponima na svjetske vrhove i, kako kaže, već ima plan o tome kuda dalje.

“Da odradim GR 20, to je jedan trek na Korzici koji je dug 180 kilometara. Hoda se 15 dana. Tu ste cijelo vrijeme na visini od 900 do 2.300 metara. To je jedan vrlo težak trek. Pokušat će izaći još na neki vrh preko 6.000 ili 7.000 metara. Opcije su najviši vrh Južne Amerike Akonkagvu, gdje naši prijatelji idu za mjesec dana, i Lenjinov Pik koji je 7.100, u Kazahstanu. Ili eventualno još Elbrus. A, naravno, san svakog planirara je Mont Everest. Ja sam svjestan da je to možda preveliki zalogaj za mene, ali ja sam sad bio u Nepalu blizu njega, ja sam ga vidio. Tako da, nekako ta želja ostaje i dalje”, naveo je Zečević-Tadić.

Sjedeću odbojku igra od 2006. godine, najprije u Odbojkaškom klubu invalida „Brčko“, a od 2016. godine je u „Jedinstvu“ sa kojim igra u Premijer ligi Bosne i Hercegovine.

Takođe je i reprezentativac Hrvatske, za koju igra posljednjih pet i po godina.

“Uvijek sam volio sport. Vidio sam da imam smisla za odbojku. Prošle godine sam sa reprezentacijom Hrvatske osvojio četvrto mjesto na Evropskom prvenstvu u Poreču, što je veliki uspjeh” kazao je on.

Otkrio je da pokušavaju napraviti ekipu koja bi igrala na Paraolimpijskim igrama 2020. godine u Tokiju.

“Samo osam ekipa ide na Paraolimpijadu i jako je teško upasti. Mi imamo jaku želju i nadam se da ćemo uspjeti”, rekao je.

Pored zajedničkog rada sa udruženjima iz ostala dva naroda na tome da ratnim veteranima pruže što bolje uslove za život, Zečević-Tadić obilazi stratišta svih naroda u Bosni i Hercegovini, Srbiji i Hrvatskoj.

“Pokušamo poručiti ljudima da ono što je bilo, bilo je, mi to ne možemo promijeniti. Ali možemo krenuti dalje”, istakao je on.

U posljednjih nekoliko godina učestvuje na radionicama sa mladim ljudima, a svoju ratnu priču plasirao je i putem nekoliko dokumentarnih filmova.

“Rat nije dobar nikome. Rat je nešto najgore što može biti. Bilo bi najbolje tu riječ izbaciti iz našeg rječnika. Bolje sjediti i razgovorati 100 godina, pa doći do nekog malog pomaka, nego uzeti ponovo pušku u ruke”, naglasio je Zečević-Tadić.

(hayat.ba)

Ostavi odgovor

Unesti Vaš komentar
Upišite Vaše ime