III-5: Procedura usvajanja djece u BiH prekomplikovana

- Reklama -

“Svako dijete ima pravo na porodicu. I Nelson Mandela je bio usvojeno dijete.” Tako svoju priču počinje III-5 Ekonomske škole u Brčkom, predstavljajući svoj “Projekat građanin”.

Milioni djece u svijetu, a na hiljade djece u BiH, kroz životnu svakodnevnicu prolaze sami, priželjkujući lijepu riječ, zagrljaj i ostale životne radosti za koje su uskraćeni. Imajući u vidu i trenutno stanje u svijetu, treba se zapitati kako je djeci koja su sama, kojima je potreban dom i podrška roditelja, odnosno staratelja. Jer svako od nas ima pravo na porodicu, ljubav i krov nad glavom.

- Reklama -

Konvencija o pravima djeteta usvojena od Generalne skupštine Ujedinjenih nacija, 20. 11. 1989. godine obavezala je države potpisnice da štite osnovna prava i slobode svakog djeteta a među kojima su, između ostalih, i pravo na porodicu
Baveći se projektom Građansko obrazovanje odlučili smo da teza našeg odjeljenja III-5 glasi: Svako dijete ima pravo na porodicu. Izabrali smo pričati baš o ovome da bismo skrenuli pažnju na jedan možda pomalo zaboravljen problem o kojem se, po našem mišljenju, ne govori dovoljno. To je naša moralna i građanska obaveza i zato smo prihvatili izazov govoriti o tome, a možda je za to baš ovo pravi trenutku, kada su svi zabrinuti za zdravlje sebe i svoje djece.

Djeca bez roditeljskog staranja su među najosjetljvijim kategorijama našeg društva. U BiH trenutno postoji pet domova za nezbrinutu djecu – u Sarajevu, Mostaru, Zenici, Tuzli i Banjaluci. Iako se u ovim ustanovama trude obezbijediti djeci sve što im je potrebno, porodični dom ne može zamijeniti i nadoknaditi niko. Jer svako dijete je individua, sa svim svojim posebnostima i domovi za nezbrinutu djecu jesu dobro, ali, čini nam se, samo nužno rješenje.

Istovremeno mnogi parovi koji su iz različitih razloga uskraćeni za radost roditeljstva željeli bi nekom djetetu pružiti ljubav, pažnju i topolinu doma.Oni koji bi željeli usvojiti djete pokleknu pred komplikovanom procedurom usvajanja. S druge strane i sami su pred izazovom da li su spremni i sposobni biti dobar staratelj. Potrebno je ohrabriti potencijalne staratelje, pružiti im potrebnu edukaciju i podršku na njihovom putu proširivanja porodice.

Takođe, važno je razbiti predrasude da su djeca bez roditeljskog staranja drugačija. Brojni slučajevi potvrđuju da su mnogi od njih izrasli u uspješne i izvanredne ljude koji su zahvaljujući podršci i ljubavi onih koji su ih odgajali postali osobe vrijedne poštovanja i divljenja. Podsjećamo da su usvojena djeca bili Stiv Džobs, Nelson Mandela i Džon Lenon. Među slavnim ličnostima ima mnogo onih koji su roditelji usvojene dece, kao što su Bred Pit i Anđelina Džoli, Madona i mnogi drugi.

Konvencija o pravima djeteta članom 21. predviđa mogućnost usvajanja i obavezuje države‐potpisnice koje priznaju i/ili dozvoljavaju sistem usvajanja da obezbijede da najbolji interesi djeteta budu osnovni kriterij usvajanja. U Bosni i Hercegovini zakoni koji se odnose na ovo pitanje su Porodicni zakon i Zakon o dječijoj zaštiti. Međutim, procedura usvajanja u našoj zemlji jako je komplikovana i sam čin usvajanja dolazi poslije dugog čekanja. Jasno je da prilikom procedure usvajanja moraju biti zaštićena prava djeteta i da se mora odgovorno i oprezno pristupiti procesu usvojenja. Ali ovaj je proces potrebno skratiti koliko god je moguće, a pri tome sačuvati sve ono što je potrebno da se osigura da dijete ide u pravi dom, gdje će biti tretirano kao regularni član porodice.

Dom djetetu ne mora uvijek pružiti onaj koji je dijete donio na svijet, nego može i onaj ko je spreman pružiti mu bezuslovnu ljubav, zaštitu i oslonac.

 

 

 

 

 

Ostavi odgovor

Unesti Vaš komentar
Upišite Vaše ime