Cijene prehrambenih artikala i osnovnih životnih namirnica i dalje vrtoglavo rastu.
Iako godina nije bila sušna, pojedini proizvođači i prerađivači pšenice dodatno povećaju cijene proizvoda, što jednim dijelom i nije opravdano, smatraju u udruženjima potrošača u našoj zemlji. Ali s druge strane, i dalje zavisimo od uvoza. Budući da pšenice nemamo dovoljno, prinuđeni smo uvoziti je, što u konačnici i dovodi do poskupljenja. Pored cijena brašna, između ostalog, povećane su i cijene maslaca i šećera. Donosimo odgovore zašto je to tako.
Ukoliko poskupljenju osnovnih životnih namirnica dodamo povećanje cijene kafe koju uvozimo i čokolade koja je zbog veće cijene osnovne sirovine za proizvodnju kakaa na svjetskoj berzi enormno poskupjela, stječe se utisak da su ionako niske plate građana BiH nedovoljne za život. Čokolada koja je poskupjela za 133 posto postala je luksuz, dok je cijena maslaca u pakovanju od 250 grama viša od osam maraka. Stoga i otvoreno i uvijek aktuelno pitanje – kako žive BiH građani?
“Nikako. Dan i komad, što se kaže.”
“Ne znam odgovor. Malo ko ga zna.”
“Šta ću komentarisati, nemam riječi.”
“To je, generalno, problem u državi. S tim ne možemo da se izborimo kao građani, vlast neke promjene treba da radi.”
“Mislim da će dugo vremena da ostane ovako i slabo da će se do sljedeće godine išta promijeniti.”
Ni u ovoj godini razloga za poskupljenje pšenice nije bilo, ali je bilo potrebe za njenim uvozom, kažu u udruženjima potrošača. Bosna i Hercegovina kao mala zemlja zavisi od uvoza, a sva dešavanja na svjetskim tržištima kao i ratni sukobi, utječu na cijene proizvoda kod nas.
“S obzirom na to da ne proizvedemo ni 10 posto svojih potreba za pšenicom – zavisimo od tržišta. Pšenica je strateški proizvod i sigurnost svake zemlje ioni koji je proizvode gledaju da izvuku što veću korist”, kaže Gordana Bulić, predsjednica Kluba potrošača TK-a.
Tako se svaka najava povećanja cijena pojedinih proizvoda odrazi na život građana. Ni uvoz na nivou države nije objedinjen, tako da je svaki manji uvoznik prinuđen platiti tržišnu cijenu bez bilo kakvih pogodnosti. Tako naprimjer i kakao, osnovni sastojak svake čokolade.
“Nažalost, i to je berzanska roba koja se kod nas ne proizvodi. Tako da – kako cijene na tržištu rastu, tako rastu i kod nas. Kafa, također”, dodaje Bulić.
Pored nafte i naftnih derivate, struktura uvoza u Bosnu i Hercegovinu je većim dijelom oslonjena na prehrambene proizvode i ovisimo o globalnom tržištu. Ponuda prehrambenih proizvoda u našoj zemlji ne može zadovoljiti njihovu potražnju.
“To je refleksija koja znači da svaki globalni događaj – od Bliskog Istoka, Ukrajine pa do izbora u Americi uvjetuje šta će biti s našim marketima, odnosno, koja cijena će biti nekog prehrambenog proizvoda”, ističe ekonomski analitičar Admir Čavalić.
Tako su u konačnici građanima Bosne i Hercegovine pojedini prehrambeni proizvodi u prodavnicima i supermarketima zbog visokih cijena nešto o čemu mogu samo sanjati.
(federalna.ba)
