Izjava Elmedina Konakovića, ministra inostranih poslova BiH, da je politička depresija glavni razlog odlaska mladih obrazovanih ljudi iz Bosne i Hercegovine, izazvala je podijeljena mišljenja među ovom populacijom i strukom.
Dok su jedni u potpunosti saglasni da su glavni krivac lošeg stanja u državi i odliva stanovništva političke prilike i netrpeljivost među nosiocima javnih funkcija, drugi smatraju da su za situaciju najodgovorniji građani, jer su direktno birali te ljude, koji više gledaju sopstvene nego javne interese.
Takođe, na tragu svoje izjave, Konaković je dodao i da je “lako i jako popularno svađati se sa svojim protivnicima, ali da nije lako voditi kompromisan dijalog jer se za to ne dobijaju nikakvi politički bodovi”.
Na ovo se, kaže sociolog Vladimir Vasić, nema šta dodati, ali je nesvakidašnje da jedan bh. političar direktno prizna da je politika odgovorna za odlazak mladih.
“Oni su najodgovorniji jer svojom politikom i svojim djelovanjem kreiraju ambijent da li da ljudi ostaju ili odlaze odavde, a takođe i da li da investitori dolaze i investiraju ovdje, praveći tako ambijent koji će mlade podstaći da ostanu. A mi sada imamo stalni agresivni narativ podjela, svađa, optuživanja, koji građanima stvara ambijent straha i nelagode, što direktno utiče na to da mladi, obrazovani ljudi odlaze u treće zemlje, zanemarujući i nacionalni identitet, tradicionalne principe, zarad lagodnijeg i mirnijeg života. Zato se u neku ruku nadam da je Konakovićeva izjava ozbiljno sagledavanje situacije, a ne neki populizam na koji smo navikli”, ističe Vasić.
BiH je, smatra, potreban ohrabrujući ton, kao i da se konačno na djelu vidi fraza da su političari u službi građana, a ne obrnuto.
“Mislim da političari moraju da služe kao dobar primjer mladima, a koji takođe žele da se, pored ostalog, bave i politikom. Ono što je sadašnja praksa je da je većina političara u BiH negativan primjer svima i jedan obrazac ponašanja koji predstavlja princip kako se brzo obogatiti i kako brzo pogaziti sve moralne i patriotske principe zarad ispunjavanja one da ‘cilj opravdava sredstvo'”, naglasio je Vasić.
Mladi, sa druge strane, na različite načine govore o napuštanju BiH.
“I te kako sam razmišljala o odlasku u inostranstvo”, kaže Katarina S. iz Banjaluke, koja trenutno radi i studira u najvećem gradu Srpske. “U toku studiranja sam više puta pomišljala da odem van granica ove države, da vidim da li je to stvarno negdje bolje nego ovdje. Nekad sam bila u fazi da odem samo na razmjenu studenata, a nekad da napustim sve i da odem”, kazala je Katarina.
Prema njenim riječima, ono što je presudilo da ostane u BiH jeste činjenica da nije tako lako spakovati kofere i otići. “Politička situacija u BiH je jako teška, a kada to pokušate objasniti nekom strancu, on se, blago rečeno, izgubi. Međutim, posmatrajući situaciju u BiH, mišljenja sam da ukoliko želimo da se nešto promijeni, ne možemo svi otići, drugim riječima, ako želimo promjenu, mi smo ti koji moramo da je napravimo”, kazala je ova Banjalučanka.
Da odlazak nije laka odluka, saglasan je i Nikola iz Trebinja. On kaže da već šest godina radi kod jednog privatnika.
“Imao sam priliku da promijenim posao, a to novo radno mjesto bilo je značajno više plaćeno. Međutim, kao uslov mi se postavljalo da moram preći u stranku koja je na vlasti, i nisam želio da zbog dobijanja posla ‘robujem’ na taj način. Vjerujem da nisam jedini koji se našao u takvoj situaciji, pogotovo da ima mladih koji su nezaposleni, a bio im je ponuđen ovakav oblik zaposlenja. Iskreno, znam da je par njih i odbilo i da je, zbog činjenice da neće moći drugačije do posla, napustilo BiH. Ja sam, iskreno, zadovoljan svojim poslom i u ovom trenutku ne razmišljam da odem”, navodi on.
A Bojan iz Gradiške nedvosmislen je u stavu da politika nije glavni krivac što mladi napuštaju BiH, naprotiv, to su građani.
“Političari nisu najodgovorniji nego građani, koji te iste političare biraju i koji su za metar asfalta, dva stuba rasvjete i ostala obećanja prepustili vođenje države ljudima koji na sve načine rade u ličnom interesu, a ne u interesu građana”, kaže on i takođe priznaje da je razmišljao o odlasku u inostranstvo. “Jesam razmišljao da napustim BiH, ali je kriza i u svijetu, tako da nigdje nije sjajno. Ono što je najveći problem BiH je da niko ne odgovara za učinjeni kriminal ako je povezan s političkim strukturama vlasti i to sve ohrabruje da rade mimo zakona”, zaključio je ovaj Gradiščanin.
(nezavisne.com)
