Šta se krije iza smjene Čubrilovića i Stevanovićke

Nedeljko Čubrilović i Spomenka Stevanović, u namjeri da izvrše puč u stranci i preuzmu DNS od Marka Pavića, mjesecima su obmanjivali članstvo i javnost Republike Srpske, što i dalje čine iako su isključeni iz stranke, saznajemo od izvora u DNS-u.

Dobro upućen sagovornik iz vrha DNS-a otkriva nam da se sve odvijalo po unaprijed utvrđenom scenariju koji je smišljen nekoliko mjeseci prije izbora, kada su Čubrilović i Stevanovićka postali svjesni da gube korak sa mlađim, kvalitetnijim i sposobnijim kadrovima. Da bi zadržali svoje dominantne pozicije u DNS-u i zaštitili monopol koji imaju u “milionskim političko-finansijskim kombinacijama”, Čubrilović i Stevanović krenuli su u izdaju i puč, laži i obmanjivanje članstva DNS-a.

Obmanuli su i Milorada Dodika da bi dobili njegovu naklonost, što su djelimično i uspjeli jer SNSD-u ne odgovara snažan i jedinstven DNS. Dodik je prihvatio “poklon” koji su mu izdajnici DNS-a servirali na tacni ali je i on na kraju shvatio da su ga prevarili. Naime, “završni čin” krize u DNS-u nije se poklopio sa njihovim scenarijom, jer nisu uspjeli da odnesu prevlast u DNS-u, i njihovo isključenje iz stranke bilo je zadovoljenje pravde za sve čestite i vrijedne članove DNS-a koji su doprinijeli da DNS na proteklim izborima osvoji blizu 100.000 glasova, tvrdi naš izvor.

Naš sagovornik objašnjava koje su sve laži, obmane i zamjene teza izašle iz kuhinje Čubrilovića i Stevanovićke u proteklih nekoliko mjeseci:

– Priča o navodnoj tajkunizaciji DNS-a je klasična zamjena teza u cilju obmanjivanja članstva i građana. Najveći tajkuni u DNS-u upravo su Nedeljko Čubrilović i Spomenka Stevanović i njihovo bogatstvo mjeri se milionima maraka. Njima smeta Milan Radović, koji je nesporno finansijski veoma moćan čovjek, ali on je svoj kapital stekao u realnom sektoru kao vlasnik jedne od najvećih banaka u BiH, dok su oni obogatili od politike. A svi znaju na koji način se stiče bogatstvo u politici, kaže naš sagovornik.

– Nametanje priče da Čubrilović i Stevanović kao osnivači stranke pokušavaju da sačuvaju izvorni DNS-a od bahatih pridošlica je još jedna zamjena teza, jer su upravo njih dvoje u posljednjih nekoliko godina na javne funkcije postavljali svoje ljude koji su tek pristigli u DNS. Najbolji primjer je pomoćnik ministra za vodoprivredu u Vladi RS Čedomir Stojanović koji je prvo postavljen na tu funkciju pa tek onda se učlanio u DNS. Preko njega su Čubrilović, Stevanović i njihov potrčko iz Bijeljine Milan Dakić, zgrnuli milione od poslova u vodoprivredi. Istog tog Stojanovića sada su u dogovoru sa SNSD-om postavili za v.d. direktora Rudnika i termoelektrane Ugljevik, pošto je prethodno smijenjen Đorđe Popović, dugogodišnji član DNS-a.

– Najveća laž od svih koje su izmislili Čubrilović i Stevanović jeste priča da pojedini članovi DNS-a nisu radili za zajedničke kandidate Milorada Dodika i Željku Cvijanović. Pri tome su kao “mangupi” označeni upravo oni koji najviše smetaju, oni koji su brojem glasova na izborima pokazali da su bolji i sposobniji od njih. Situacija na terenu je upravo drugačija. Ako se pažljivo analiziraju rezultati izbora u pojedinim izbornim jedinicama, opštinama i gradovima, dolazi se do zanimljivih zaključaka. Na primjer, u Bijeljini, gdje je Čubrilovićev pulen Milan Dakić apsolutni gospodar izbora, Željka Cvijanović je imala 5.000 glasova manje nego koalicija SNSD-DNS-SP kada su u pitanju liste za NSRS. Uostalom, bez glasova DNS-a ni Željka Cvijanović ni Milorad Dodik ne bi pobijedili na ovim izborima. Pa, nisu valjda za njih glasali glasači SDS-a, PDP-a, NDP-a ili muslimani, dodaje visoko pozicionirani član DNS-a.

– Javno tumačenje statuta DNS-a od strane Spomenke Stevanović, Borana Bosančića i još nekih Čubrilovićevih poslušnika puno je neistina, a mediji koje SNSD drži pod kontrolom forsiraju takve vijesti, i to uz iskrivljivanje činjenica. Ako je njima toliko stalo do statuta, prava i DNS-a, zašto su mimo odluke kluba poslanika DNS-a u NSRS predložili Čubrilovića za predsjednika NSRS. Time su pokazali koliko im je stalo do DNS-a a koliko do ličnih interesa. Ili, na primjer, nema šta raspušteni banjalučki odbor DNS-a da prihvata ili ne prihvata odluku o njihovom raspuštanju. To je isključivo pravo Predsjedništva i Glavnog odbora stranke. Što se tiče DNS-a, u Banjaluci kao rukovodstvo sada postoji samo povjereništvo koje treba da formira novi gradski odbor.

– Tumačenje Spomenke Stevanović da Pavić vodi DNS ka opoziciji, je još jedan nespretan spin. To je poslednji pokušaj obmane članstva, s ciljem da se većina opredjeli za nju i Čubrilovića. To je na neki način i ucjena, jer računaju da mogu da ucjene članove DNS-a njihovim radnim mjestima ili funkcijama i pozicijama na kojima se nalaze. Predsjednik DNS-a javno je rekao da će nastaviti razgovore sa SNSD-om o učešću o vlasti i da će organi DNS-a nakon toga odlučiti jesmo li pozicija ili opozicija. To zavisi od stava SNSD-a a ne od želja Nedeljka Čubrilovića, Spomenke Stevanović i drugih koji više nisu članovi DNS-a. Na kraju, ukoliko DNS i ode u opoziciju, nastaviće da postoji i bori se za ostvarenje svojih programskih ciljeva, dok će oni zauvijek ostati upamćeni kao izdajnici.

 

 

 

 

 

(nula49.com)

Ostavi odgovor

Unesti Vaš komentar
Upišite Vaše ime