Priča koja ostavlja bez daha: Divlji konji na Bilama

Kada dođete na tu bajkovitu visoravan, iznad Grabove Drage, vrijeme kao da se zaustavlja. A bajka tu traje kroz cijelu godinu, naročito kada naiđu divlji konji i projure pored vas kao u filmovima.

Divlji konji na Bilama priča su koja ostavlja bez daha. U nekim ranijim vremenima, dok su još Hercegovinom prema legendi hodale vile, konje se moglo vidjeti na svakom koraku. Posljednjih godina oni su i ovdje svedeni na nivo atrakcije.

Ipak, konji na Bilama žive i oduševljavaju sve putnike namjernike ili putnike koji ih idu ciljano vidjeti, a konji žive zahvaljujući dobrim ljudima. Marijo Bošnjak jedan je od njih, piše Večernji list BiH. Godinama već brine za konje sa grupom entuzijasta i čuva ih od nevolja kojima ovo vrijeme obiluje.

S Marijom smo razgovarali o ovoj temi, a od savremenih opasnosti koje spominje, konjima prijeti opasnost od vukova, ali i od ujeda zmija otrovnica. Nedavno im je prijetila opasnost od umiranja od žeđi, a onda je Hercegovinu zahvatilo olujno nevrijeme. Koliko god je štete nanijelo, donijelo je i nešto dobro, kišu. Nje nije bilo mjesecima, a nakon posljednje oluje situacija se preokrenula i bolje je nego što je bilo.

Bošnjak nam je rekao koliko konja trenutno trči proplancima Bila. – U ovom trenutku imamo 130 konja u 6 krda, a vode ih najjača kobila i pastuv. O njima se brine ekipa od 5 – 6 ljudi koji su povezani s Bilama i okolnim selima – govori nam Bošnjak.

Do dolaska ove kiše Bošnjak i ostali vrijedni prijatelji ovih plemenitih životinja pozivali su da im se pomogne vodom. Na sreću, to se i dogodilo, a onda je pala i kiša.

– Bez vode nema života. Mi smo cisternama dovozili vodu i onda je pala kiša koja je dopunila pojilo – zadovoljan je Bošnjak. Priznaje da mu nije bilo svejedno posljednjih dana, prije kiše, kada su konji malaksali od vrućine.

Ističe da je opasno ako ovakve sada vrućine potraju jer ponovno će se konji naći u istim problemima. Samo u deset dana Marijo i ekipa prebacili su oko 100 kubika vode u izbetonirano pojilište. Čak je i Grad Mostar pomogao s nekoliko cisterni vode, kao i žitelji Uzarića i Ljutog Doca.

– Kada tražimo donacije, tražimo vodu, pozivamo ljude onda kada su konji na ivici, onda kada bi uginuli bez ljudske pomoći, a to nećemo dopustiti. Ovih dana su spašeni – ističe Bošnjak.

Ispričao nam je i na koji način se konji dijele, kako im se doprema hrana.

– Specifično je upravo to da svako krdo ima područje na kojemu obitava i da krdo vodi dominantna kobila i dominantni pastuh. Zimi u hranilicu nosimo sijeno i žito, a ljeti uređujemo pojila koja sami izrađujemo.

Pripitomljujemo konje, sprijateljimo se s njima, brojimo ih i pomažemo. Nedavno smo dobili donaciju za pojilo, osoba koja je donirala novac htjela je ostati anonimna, ali je željela dati doprinos očuvanju tih plemenitih životinja na Bilama. Uistinu smo sretni zbog toga – završava Bošnjak.

I zaista, kada se čini da legende pomalo iščezavaju, da pojedine priče odlaze u istoriju i kako ih neće imati ko pričati ni prenositi s koljena na koljeno, dovoljno je samo otići na Bile i čarolija počinje. To čini i poznati fotograf Ivan Kelava koji svaki slobodan trenutak koristi kako bi fotografirao na čarobnoj visoravni.

– Konji su jako fotogenični. S njima nije nikad dosadno. Gotovo uvijek kad izađem mogu zabilježiti zanimljive kadrove, osim kada ih ne nađem – govori nam Kelava kroz smijeh. Konje fotografijom prati duži niz godina.

– Za njih me veže jedan događaj iz mog života, zato sam mišljenja da ću ovaj motiv obrađivati kontinuirano, dok god se budem bavio fotografijom. Radio sam jedan kalendar na ovu temu, zahvaljujući kojemu smo im uspjeli napraviti hranilicu 2015. godine. Ljudi vole konje i sve više me pitaju o njima. Polaznici mojih kurseva fotografije takođe vole konje. Zato nisu isključeni ni novi projekti na ovu temu, završava Kelava.

Korak, kas i galop… sve vrste kretanja konja tu se mogu vidjeti i tu oživljuje priroda Hercegovine u kakvoj su živjeli naši stari, a za kojom mi danas pomalo žalimo i želimo je otrgnuti od zaborava. Zahvaljujući konjima, tim plemenitim životinjama, kao i onima koji brinu o njima, ovdje na Bilama uspjet ćemo ponosnu prošlost otrgnuti od zaborava.

 

 

 

(vecernji.ba)

Ostavi odgovor

Unesti Vaš komentar
Upišite Vaše ime