Ko je novi gradonačelnik Banjaluke: Nesvršeni student, trn u oku Dodiku, bogataško dijete koje su zavoljeli siromasi

Kada je već postao najmlađi odbornik u Skupštini grada, a potom i najmlađi poslanik u Narodnoj skupštini Republike Srpske, obećao je da će biti najmlađi gradonačelnik Banjaluke, a potom i predsjednik Republike.

Ima samo 27 godina, a već je stigao do pretposljednjeg cilja.

Draško Stanivuković, kandidat PDP, koga je podržao SDS, novi je gradonačelnik najvećeg grada u Srpskoj. I dok su predizborna istraživanja javnog mnjenja bila dijametralno suprotna, a čak i najveći opozicioni optimisti se pribojavali Igora Radojičića i SNSD, izborna noć je izgledala potpuno drugačije. Stanivukovićeva razlika je bila toliko velika da je isto veče na ulicama Banjaluke proslavio pobjedu, dok je lider SNSD Milorad Dodik priznao da je izgubio Banjaluku, ali i povjerenje u neke koalicione partnere.

Samo prije nekoliko mjeseci, za Dodika je u Narodnoj skupštini Stanivuković bio „političko nedonošče, pobačaj, umišljen, bolesno ambiciozan, manipulator, šarlatan“.

– Tvoje pobjede nema ni na vidiku. Jadna je Banjaluka koja bi glasala za ovakvog šarlatana – rekao je Dodik 7. septembra u parlamentu Srpske.

Sinoć se, umjesto na Stanivukovića, obrušio na Banjaluku i Banjalučane, rekavši da „Banjaluka nije igrala fer prema čovjeku koji je mnogo dao ovom gradu“.

Draško Stanivuković je rođen 21. maja 1993. u Banjaluci. Završio je Osnovnu školu „Aleksa Šantić“, a potom Gimnaziju. Upisao je Ekonomski fakultet na Univerzitetu u Banjaluci, ali je stigao do treće godine. Podsmijeh dijela javnosti, ali i političkih protivnika, izazvao je riječima da će fakultet „završiti kada postane gradonačelnik“, jer se bavi politikom „pa ne može i da studira“.

Na opštim izborima 2014. godine bio je najmlađi kandidat za poslanika u Narodnoj skupštini RS, ali nije uspio da prođe. Vratio se stepenicu niže, pa je za dvije godine postao najmlađi odbornik u istoriji Skupštine Banjaluke.

Međutim, 2018. je završio ono što je pokušao prije četiri godine, te postaje poslanik u Narodnoj skupštini RS s najvećim brojem glasova, gdje slovi za beskompromisnog pozicionara.

Za razliku od većine nesvadljivih kolega iz PDP, Stanivuković je „duvao za vrat“ vladajućim, snimao njihova imanja, čupao njihov predizborni asfalt, maksimalno koristio društvene mreže, postao zvijezda mladih opozicionih glasača, ali i onih koji su prvi put izašli na birališta.

Već u ljeto 2019. znalo se da će on biti kandidat za gradonačelnika. I prije nego što je i zvanično promovisan, počeo je da radi vlastitu kampanju, preuzeo je vođenje Gradskog odbora PDP i svima, pa i onima koji su sumnjali u njega, dao do znanja da ni po koju cijenu neće odustati od kandidature.

Oni koji ga lično poznaju kažu da Stanivuković radi samo dvije stvari – bavi se politikom i spava.

Kada su 2018. u Banjaluci izbili protesti građana, povodom ubistva Davida Dragičevića, Stanivuković je bio među političarima koji su im se pridružili. Za njega je to bio „ljudski gest“, a za neistomišljenike „sramno korištenje ljudske tragedije u političke svrhe“.

Zbog podrške „pravdašima“, Stanivuković je nekoliko puta privođen, hapšen, pozivan na informativne razgovore u policiju i svaki put se kraj njega našla kamera. Da pokaže „represiju režima“ i Stanivukovićevu žrtvu.

Ostaće upamćen i kao jedini poslanik u Narodnoj skupštini na koga je fizički nasrnuo ministar unutrašnjih poslova RS Dragan Lukač.

Dok jedni kažu da je ministar samo zamahnuo, drugi da je tek prislonio ruku na Draškov obraz, činjenica je da je region danima vrtio slike s naslovom kako ministar policije tuče poslanika. A to je ono što je Stanivuković želio.

U međuvremenu je osnovao humanitarnu organizaciju „Budi DRUGačiji“, koja je, kako mu piše u biografiji, prikupila više od 200.000 KM.

Kada pominjemo novac, on je uvijek bio u istoj rečenici sa Stanivukovićem, jer potiče iz stare banjalučke bogataške porodice. To što živi u milionskoj vili u Banjaluci, što mu je otac bogat, njegovi politički protivnici uvijek su isticali kao manu, pokušavajući da ga ogade narodu, kao bahatog, razmaženog bogataškog sina, bez formalnog obrazovanja, životnog znanja i iskustva.

A on se među narodom ponašao potpuno suprotno statusu koji ima. Postao je bogataš koga su zavoljeli siromašni.

To što je za njegove rivale bila neprihvatljiva „rijaliti politika“, za Stanivukovića je bila politička prednost.

 

 

 

(srpskainfo.com)

Ostavi odgovor

Unesti Vaš komentar
Upišite Vaše ime