Zbog teške finansijske situacije pojedini građani Srpske iskopavaju posmrtne ostatke svojih najmilijih, pa ih prebacuju u jeftiniju grobnicu, kako bi one u kojima su do tada počivali – prodali.
Kako saznajemo, uređena grobnicu predviđena za sahranu više osoba, na “crnom tržištu” može da se proda i za više od 15 000 KM.
U Udruženju “Sveti Pantelija” potvrdili su za naš list da se na istoimenom groblju u banjalučkom naselju Borik dešava da članovi porodice prenose posmrtne ostatke pokojnika u neko prigradsko groblje.
– Na primjer, grobnicu koju su ranije kupili i u nju sahranili nekog svog, prodaju za 1 000, s tim da ranije kupe neku za 500 KM, u koju onda prenesu posmrtne ostatke. Jedan od razloga ovakvih poteza svakako je i nemaština. Pošto su na groblju “Sveti Pantelija” sve lične grobnice, nemamo detaljan uvid u to šta nasljednici preminulih rade s njima, ali sigurno ima slučajeva iskopavanja i premještanja posmrtnih ostataka na druga groblja – kaže za naš portal predsednik Upravnog odbora pomenutog udruženja Milenko Vukelić.
Još jednim “grobljanskim” kuriozitetom smatra i svađe članova porodice preminulih oko grobnica.
– Primjera radi, čovjek za života napravi porodičnu grobnicu. Onda se razvede, pa ponovo oženi. Kad umre, sahrane ga u tu grobnicu, na koju pravo hoće da polažu i djeca od prve žene i druga žena. U takvim slučajevima tražimo sudsko rješenje o ostavinskoj raspravi, odnosno dokaz ko je pravni nasljednik preminulog – ističe Vukelić.
U Gradskom groblju Banjaluka kažu da nisu zabilježili slučajeve ekshumacije i prenosa posmrtnih ostataka sa ovog na druga groblja, ali da su upoznati sa tim da ljudi preprodaju grobnice.
Dodaju da, međutim, građani često za života kupuju grobna mjesta, uglavnom da bi, kad im kucne sudnji čas, djecu poštedjeli neplanskog troška.
– Na groblju na Pobrđu više nema slobodnih parcela. U Vrbanji parcela košta 995 KM, a uređena grobnica 1 400 KM. Kad je riječ o iskopavanju i prenošenju posmrtnih ostataka sa našeg groblja, nismo zabilježili takav slučaj – kaže direktor ovog preduzeća Nedeljko Milaković.
Međutim, na banjalučkom Gradskom groblju svojevremeno su se suočili sa krajnje neobičnom situacijom, kada im je jedna porodica donijela kosti preminulog, ekshumirane na sasvim drugom groblju, o čemu su pisali i mediji. Kosti su donijeli u plastičnoj vreći, sa zahtjevom da ponovo budu sahranjene, ali na ovom groblju. Iz Gradskog groblja su pristali na to, ali su odmah kontaktirali nadležnu inspekciju, kako bi se utvrdilo ko ih je i na osnovu čega iskopao iz prvobitne grobnice. Međutim, ni do danas nisu došli do tih informacija.
S druge strane, mnogi pokojnici na ovom, ali i na drugim grobljima u RS u budućnosti bi mogli da budu ekshumirani “po službenoj dužnosti”, s obzirom na to da njihovi nasljednici ne plaćaju naknadu za održavanje grobnih mjesta.
Po ovom osnovu, banjalučko Gradsko groblje godišnje izgubi oko 150 000 KM, jer pomenutu naknadu uredno plaća tek polovina onih čiji su članovi porodice sahranjeni na ovom groblju. Neki naknadu nisu platili i po 30 godina, tako da je dobar dio ukupnog duga nenaplativ. Nemajući više kud, u ovom preduzeću su formirali i posebno odjeljenjene koje će se najpre baviti pronalaskom nasljednika, pa onda naplatom duga.
Do sada su, naime, od slanja opomena na adrese, ličnog odlaska na vrata, zvanja telefonom, raspitivanja kod komšija, imali malo vajde. Čak su i na grobovima ostavljali cedulje sa upozorenjem, što je, takođe, samo rijetke natjeralo da izmire bar dio duga. Ostali i dalje ignorišu opomene, dok većina nikad i ne vidi cedulju, jer su odavno prestali da posjećuju vječnu kuću pokojnika.
Moneta za potkusurivanje
Pokojnici u RS i BiH ponekad su i moneta za potkusurivanje članova njihovih najužih porodica, Naime, kako bi napakostili jedni drugima ili istjerali neki svoj hir, oni posmrtne ostatke “zajedničkog” preminulog u strogoj tajnosti iskopavaju iz grobnica i prenose na drugu lokaciju!?
Tako se u Banjaluci prije par godina desilo da su majka i brat preminulog odlučili da njegove posmrtne ostatke sahrane u porodičnu grobnicu. Iako su tvrdili da njegova supruga nije imala ništa protiv toga, ispostavilo se da je i te kako imala, s obzirom na to da je nedugo nakon sahrane tijelo prenijela u grobnicu udaljenu oko 100 metara od pokojnikove prvobitne “vječne kuće”. Zbog izuzetno loših odnosa sa njima, o tome nij eobavijestila svekrvu i djevera, koji su zanijemjeli od šoka kada su, prilikom posjete groblju, zatekli praznu grobnicu.
Vječni mir pokojnika u Srpskoj i regionu ne remete samo posvađani članovi familije, nego i lopovi, koji grobove prekopavaju ne bi li u njima našli nakit ili pare.
(srpskacafe.com)
