BiH je najbogatija u regionu i među vodećim državama je u svijetu po količinama i čistoći vode. Kako onda objasniti podatak da smo u prvih pet mjeseci ove godine uvezli vode i sličnih pića u vrijednosti od 113,5 miliona maraka. Podaci već ukazuju da ćemo nadmašiti prošlu godinu.
Vruće je, gore nebo i zemlja, što bi rekao naš narod. Žedni ste, potrebna vam je voda, a nigdje u blizini nema česme. Odlazite do najbliže prodavnice ili trafike, a tamo je većina voda koje se nude – uvozna. U kafićima takođe.
Nije ni čudo ako znamo da BiH daje milione maraka uvozeći tečnost bez koje nema života.
“Čisti apsurd. To je besmisleno, ako znamo koliko vode ima BiH. Skoro u svakom mjestu možemo napraviti po jednu fabriku vode”, smatraju građani.
“Svaka marka uvezene vode je faktički bačena jer imamo sasvim dovoljno kapaciteta da pokrijemo potrebe za vodom u svim kategorijama i daleko ih premašimo. Imamo i kapacitete za značajan izvoz”, kaže ekonomista Igor Gavran.
Pitanje “zašto onda uvozimo nešto čega imamo u izobilju, visokog kvaliteta”, još jače odzvanja ako pomenemo poslednji slučaj kada je na tržište u BiH isporučena izvorska voda iz Hrvatske u kojoj je, službenim kontrolama, vizuelno potvrđena prisutnost crnog taloga na dnu boce.
“Zbog profita i zarade drugih ljudi. Bitniji je novac nego zdravlje ljudi”, tvrdi jedan građanin Prijedora.
Prekomjerni uvoz vode svakako je najekstremniji primer trgovinskog disbalansa koji BiH ostvaruje, ističu ekonomisti.
Građani danas, u moru ponuda, nisu informisani o tome koja je voda naša što govori o manjkavostima domaćeg marketinga, kaže Snežana Šešlija iz Udruženja za zaštitu potrošača “Toper” iz Doboja.
“Pretpostavljam da postoje i određeni lobiji koji ugovaraju takvu vrstu uvoza. Ono što smo nezvanično čuli, jer Toper nije organizacija koja se bavi ekonomijom, je da postoji ucjenjivanje, odnosno neka međunarodna pravila, pa smo prinuđeni da vrijednost uvoza popunjavamo i uvozom vode koja je većinom iz zemalja EU”, objašnjava Šešlija.
Dodaje da takođe postoje i određene ucjene ali i manupulacije ugostiteljima.
“Agenti proizvođača dolaze i vodu nude po povoljnijim uslovima, jeftinije, a imaju i jači marketing”, dodaje ona.
Ipak, i pored dominacije uvoza i svih načina i sredstava koje uvozni brendovi koriste da bi dominirali na tržištu, u većini domaćih prodajnih objekata ali i ugostiteljskih imamo bar jedan, a često i više brendova domaćih voda pa je potrošač ključni faktor, smatra ekonomista Igor Gavran.
“Kada bi se domaći potrošači ponašali zaista patriotiski i u svom interesu birali domaću vodu, novac bi ostao u BiH i ne bi bilo ni uvoza”, ističe Gavran.
Ključ je u stvaranju uslova da svoje resusrse iskoristimo na najbolji način, smatraju građani, a potvrđuju stručnjaci.
“Onima koji su opsjednuti fikcijom da je sve što dolazi iz uvoza bolje od domaćeg ne može se pomoći. Država bi trebalo da radi na smanjenju troškova domaćih proizvođača kako bi njihova voda bila i jeftinija i konkurentnija”, mišljenja je Gavran.
Dakle kao što kažu poslovice: Pod ležećim kamenom voda ne teče, a tamo gdje sunce grije, tamo će voda zablistati. Ili, jednostavnije rečeno: Dok se ne preduzmu potrebne mjere, ne možemo očekivati da se stanje popravi na bilo kom polju.
(rtvbn.com)
