Litijumska groznica i dalje trese Majevicu. Nova razvojna šansa ili ekološka katastrofa – pitanje je koje je podijelilo javnost. Dok jedni u rudarenju litijuma u Loparama vide razvojnu šansu, drugi strahuju da će biti primorani napustiti svoja vjekovna ognjišta.
Jedni za, drugi protiv. I jedni i drugi nedovoljno upućeni – tražili su odgovore od struke. Naposljetku, mišljenja podijeljena, a osjećanja pomiješana.
„Ja odavde ne idem, po cijenu života“, kroz plač govori Zoran Amidžić.
Jovan Jović je protiv: „Buštine su duboke, otprilike 150 metara, a to ti je jedan arterac, dubinska voda – ide do Save i Drine, zagađeno je, ako naiđe na olovo i plin, nema ni životinja ni ljudi“.
„Trebali bi to da prihvate svi. Da ide država naprijed i Lopare, kao općina. Jer mi nemamo drugih prihoda nego od rudnika“, poručuje Milorad Jović.
Koncesiju za rudarenje izdaje entitetsko ministarstvo. Od lokalne zajednice će morati tražiti mišljenje.
„Mene zanima može li se litij eksploatisati sigurno. Mislim da je sad preuranjeno govoriti jer nema još studije na koji način će se raditi eksploatacija“, ističe opštinski načelnik Rado Savić (SDS).
Osim o načinu eksploatacije, još nema ni odgovora na pitanje hoće li prerada biti u Loparama, što bi izazvalo ekološki problem.
„Ukoliko bi prerada bila van ovog lokaliteta, to znači da bi jedino degradacija tla mogla da nastane zbog otvaranja samog rudnika i to površinskog kopa, a ako je podzemna eksploatacija, tu nema nikakvih negativnih posljedica na tlo“, objašnjava prof. dr Tihomir Knežiček, sa Rudarsko-geološko-građevinskog fakulteta u Tuzli.
Može li jedan rudnik da donese prosperitet i razvoj? Šta znače istraživanje i eksploatacija litijuma za prirodna dobra? Sve to pitaju ekolozi. Podrška je stigla i iz susjedne Srbije.
„Nije cilj samo da se brani Jadar, nego i Lopare, jer po saznanjima iz medija – i vi ovdje imate isti problem“, napominje Marijana Perković, predstavnica Udruženja Ne damo Jadar.
Predsjednica Ekološkog udruženja Eko-put Bijeljina Snežana Jagodić-Vujić podsjeća kako je u Evropskoj uniji donesen Zakon o kritičnim mineralnim sirovinama, u koje spada i litijum: „Oni ne žele da buše na svom teritoriju i zagađuju svoju prirodu, nas posmatraju kao zemlje trećeg svijeta“.
„Kod nas se ne poštuju zakoni, velika je korpucija i tu je lako ući i potplatiti sve nivoe vlasti i svakog koga treba da bi se ostvarili ciljevi. Ni Srbija ni BiH nemaju velike količine litijuma“, tvrdi dr Dragana Đorđević, naučna savjetnica u Institutu za hemiju, tehnologiju i metalurgiju iz Beograda.
Podsjetimo, ima li litijuma u Loparama, ispituje se od 2010. godine. Ispitivanje vrši švicarska kompanija „ArCore AG“, koja je dozvolu za istraživanje dobila od resornog entitetskog ministarstva.
(federalna.ba)
