Jesen prođe ja se ne oženih… Tako nekako ide tekst jedne popularne pjesme.
Uz određene korekcije, mogao bi da se primijeni i na dogovaranja brčanske političke vrhuške u vezi sa izborima skupštinske većine. Mjesec prođe, a vlasti nejma.
Ako bismo još podsjetili kako Katolička crkva puštanjem bijelog dima iz Sikstinske kapele obznanjuje da je izabran novi Papa i primijenili ga na izbor skupštinske većine u Brčkom, čini se da bijeli dim neće skoro iz skupštinskog dimnjaka.
Uz to ne raspolažemo podatkom da li u konsenzus Sali uopšte postoji odžak koji vodi do dimnjaka na krovu kroz koji bi se pustio dim. Znamo da su prozori na toj sali često odškrinuti kako bi produkti pušenja, otišli u eter. Pušenje u konsenzus Sali je dozvoljeno.
Elem, danas je tačno mjesec dana od održanih lokalnih izbora. Domaće i druge zainteresovane strane priznale su rezultate uz ocjenu da su izbori bili fer, pošteni i regularni.
Borba učesnika izborne trke u kvalifikacijama za plasman među 31 mjesto, iako bespoštedna, bila je lišena vrijeđanja. Političari su se međusobno odmjereno i sa uvažavanjem kritikovali. Bez teških riječi. Ta novost je možda i rezultat političkog sazrijevanja cjelokupne javnosti u školi koja se zove demokratski pluralizam.
Pluralistički su se stranački kadrovi (uglavnom inokosno), toplo preporučivali za poziciju. Opozicioni status niko ni u primislima ne razmatra kao mogućnost. Takve crne misli su nedopustive među pobjednicima.
A brojke i praksa zorno pokazuju da će biti kadrova i sa takvim statusom . Hude su sudbine. Ne slove kaokooperativni. Ili su pretjerano konspirativni.
Za vlast spremnih zadnjica ima mnogo više od praznih stolica. Jednonacionalna vijećanja su svakodnevna. Isto kao i tronacionalna. Višestranačje se nigdje bolje ne pokazuje kao u ponudama i spremnosti da se „teret vladanja preuzme u potpunosti“.
Takav polet nije zabilježen još od izgradnje pruge Brčko Banovići. O njemu bi najviše mogle da pričaju spremačice koje na kraju smjene iz konsenzus sale iznose pune korpe mokrih ubrusa. U golu vodu se se stvorili od entuzijazma.
Najgore je držačima kantara. Valja odvagati „ni po babu ni po stričevima već po volji glasačkoga tijela“. Badava se glas ne daje.
Vjerujemo da je javnost upoznata sa informacijama koje su puštene ovdašnjem puku da zbraja i oduzima.
Nadograđuje, razrađuje, nagađa i ocjenjuje. „Analitičari“ zaposjeli sećije u svakoj kafani. „Dobro obavješteni“ dijele informacije iz pouzdanih izvora. Od ranije poznati. Ima i novih, sa novim idejama, prognozama, željama. I obavezno sa novim interesima. Sa novim daškom nade.
Ono što je poznato da je izabran 31 poslanik. Jedan je iz subjektivnih razloga nedostupan. Možda je time i jedna briga manje. Ko zna.
A zna se da će u vlasti biti neki stari i neki novi akteri. To je po prirodi stvari. Narodna volja su oni odavno. Koncentrisati se neće. Mala bara. A velika zamka.
Kad se ovaj tekst završavao stiže Nalog iz Saraja grada. Predmet je poništenje odluke Apelacionog suda.
Ovdašnji glasači bi taj potez prokomentarisali: Ovdje se živi od starog pravila. Il’ si bos il‘ si hadžija.
