„Internacionalni teatarski susreti Brčko distrikta BiH 2024“ i zvanično su najavljeni danas, a mi vam donosimo kratak pregled prestava koje ćete ove godine moći gledati u Brčkom.
Žena himna – HNK Split
Susrete ove godine otvara predstava “Žena himna” Hrvatskog narodnog kazališta iz Splita.
Radi se o zreloj, dramaturški vještoj i inovativno izgrađenoj biografskoj drami o Pauli Preradović, hrvatskoj književnici, unuci Petra Preradovića koja je zapamćena kao autor austrijske himne. Ipak Žena himna puno je više od biografske drame, ona od osnovnih elemenata jednog kompleksnog života minuciozno veze sudbinu žene ispred svog vremena.
Redukovana u izrazu, fokusirana samo na bitno i sa svega četvoro glumaca drama provlači sudbinu Paule Preradović kroz sve ključne političke pojave prve polovine 20. vijeka, a koje su odredile svijet u kojem danas živimo. Raspadi Carstava, rast nacionalizma, diktature komunizma i nacizma, užasi dva svjetska rata… ovdje su prelomljeni kroz sudbinu snažne žene.
Kuća – Zvezdara teatar
Drugo veče susreta gledaćemo Zvezdara teatar i predstavu Kuća.
Ovo je jedna lijepa kamerna drama prožeta sa malo fantastike, koja je u žanru i duhu većine predstava koje se igraju u Zvezdara teatru. Ta priča, pošto je naziv konkretan, realan i simboličan, može da se priča iz više uglova. Tako da će svaki gledalac vidjeti svoju priču. Priču o našem raseljenju i tom velikom problemu koji nas prati čitav 20. vijek. Riječ je o tome da smo mi kao narod čitav 20. vijek i četvrtinu 21. vijeka u potrazi za identitetom kuće. Čitav vijek je prošao i mi zapravo pokušavamo da definišemo to šta je naša kuća i gdje je, i kolika je okućnica i koliko nas ima i zašto smo takvi kakvi jesmo, ili nismo. Ovo je konkretna priča koja se tiče nas, naših seoba, odlazaka, da li iz socijalnih razloga, želje za usavršavanjem, spoznajom novog svijeta…Tek, više od jedne trećine našeg naroda je u inostranstvu. Ova priča je zapravo o tome kako jedna porodica koja je u rasejanju ne zna tačno kako se oseća tu gde je ta njihova kuća. Ta kuća je mobilna u smislu da imate osećaj da kad ste u inostranstvu vam fali ova kuća ovde, a kad ste ovde imate osećaj da bi bilo bolje da ste negde drugde. I taj nemir ustvari je priča o ovom komadu i naslanja sa na tradiciju i sve ono što prati priču o jednoj porodici. – opisao je je predstavu direktor Zvezdara teatra, Dušan Kovačević.
Tri prikazivanja Boga – Narodno pozorište Tuzla
Treće večeri – Tri prikazivanja Boga. Komad Narodnog pozorišta Tuzla koji se sastoji od tri jednočinke.
Prva priča “Onda je došla zima” se dešava tokom bitke za Staljingrad. Vojnici izmučeni hladnoćom, glađu, granatiranjem i beznađem, traže bilo kakav izlaz. Jedan od njih, izrešetan prilikom pokušaja predaje, tvrdi da mu se prikazao Bog.
Druga priča se dešava u koncentracionom logoru Aušvic. Upoznajemo Hurbineka, dijete koje se rodilo u logoru i Visniju, logoraša koji dezinfikuje odjeću onih kojih idu u gasnu komoru. Visnija, čuven po svom lijepom glasu, uvijek im nešto pjeva.
“Punat” je treća jednočinka i dešava se u političkom logoru Goli otok. Logoraši i lokalni ribar tvrde da im se prikazalo nešto. Uprava logora smatra da, ako je u pitanju Bog, to predstavlja ozbiljan problem.
U sve tri jednočinke se postavlja pitanje da li je moguće da u ekstremenim situacijama čovjek ugleda Boga?
Otac – Atelje 212
Četvrte večeri susreta brčanska publika imaće priliku vidjeti Atelje 212 i predstavu “Otac”.
Radi se o drugom dijeli Zelerove dramske trilogije („Majka“, „Otac“ i „Sin“), tragikomičnoj porodičnoj priči fokusiranoj na ostarjelog oca koji se bori sa demencijom. Zeler, baveći se procesom starenja i, u datim okolnostima, izvrnutim odnosom oca i ćerke, dovodi u pitanje i postojanost kategorija istine i realnosti.
Ova predstava priča o demenciji u porodici, o odnosu oca i ćerke,o ljubavi i gubitku.
Intimna priča koja nam pomaže i omogućava da otvorimo vrata sopstvenog doma ,osvrnuti se i pogledati ka sopstvenim korjenima, porodici, u oči onima koji nas okružuju. Tekst pri tome provocira žanrovskom namjernom nedorečenošću, koja nas šeta od psihološkog trilera do tragikomedije.
Neprijatelj naroda – Makedonski narodni teatar Skoplje
Predstava Narodni neprijatelj dio je međunarodnog projekta Putevi heroja koji okuplja sedam partnerskih organizacija oko ideje umjetničkog preispitivanja jednog od najaktuelnijih pitanja – zaštite životne sredine.
Drama savršeno korespondira sa krizom sa kojom se naše društvo iznova suočava – kroz izopštavanje doktora Stokmana iz zajednice, Ibzen je vešto ogolio društveni konformizam i političko koristoljublje, pokazao mehanizam kojim se svaki pokušaj pojedinca da govori o sistemskoj nepravdi, automatski karakteriše kao izdajnički i zavjerenički.
Istovremeno, doktorovo “stradanje”, posljedica je njegove težnje da ukaže na problem zagađene vode, što – u svjetlu ovdašnjeg buđenja svesti o važnosti očuvanja životne sredine – Ibzenovu dramu čini još intrigantnijom za današnje čitanje i postavljanje. Narodni neprijatelj otvara i važnu dilemu koja se ispituje i u aktuelnim ekološkim borbama – kako se odnositi prema nečemu što je, s jedne strane izvor zagađenja i zaraze, a sa druge glavni (nerijetko i jedini) izvor prihoda za većinu stanovništvo tog kraja?
Maratonci trče počasni krug – HNK Osijek
Već pri samom spomenu naslova kultne komedije “Maratonci trče počasni krug” javljaju se brojne asocijacije i u sjećanje nam naviru slike, glumci i citati iz jednog od najgledanijih filmova ovih prostora.
Topavlovići, pogrebno poduzeće, likovi stari 150 godina, čitanje testamenta i mnogi slični motivi pronašli su svoje mjesto u opštoj kulturnoj svijesti našeg vremena. Možda je manje poznata činjenica da je u filmu prethodila drama koju je Kovačević napisao na trećoj godini studija dramaturgije (’72.). Ona se uskoro zatim postavlja u Ateljeu 212 u režiji Ljubomira Draškića, a nepunih deset godina kasnije Slobodan Šijan prema njoj režira legendarni film.
Sve ostalo je istorija. Godine prolaze, a popularnost ‘Maratonaca’ ne opada pa ovu priča kontinuirano stiče nove obožavatelje. Izvrsni dijalozi, fantastični likovi i svakako začudan zaplet u kojem se ismijava smrt i lažni moral. Priča je to o ‘najstarijoj balkanskoj porodici’, toliko staroj da joj ni smrt ne može ništa – po riječima autora.
Majka – Kamerni teatar 55 Sarajevo
Florian Zeler se bavi univerzalnom temom porodice, a predstava na inovativan dramaturški način otvara pitanja životnih strahova, tegoba i frustracija kojima smo izloženi.
Istovremeno je riječ i o ličnoj predstavi junakinje koja je paradigma žene u savremenom svijetu. Porodica joj je bila prostor života, a onda nastupa sindrom “praznog gnijezda” i ona ostaje sama.
Predstava “Majka” zapravo je dio već pomenute tetaraske trilogije “Sin”, “Majka”, “Otac”.
Lutka sa kreveta br. 21 – Narodno pozorište Beograd
Jedine tri uloge u ovoj kamernoj intimnoj drami igraju makedonski glumac Nikola Ristanovski, Zorana Bećić Đorđević i Petar Strugar.
Drama pripovjeda o ponovnom susretu mučitelja i njegove žrtve iz vremena koncentracionih logora, u želji da čovjek dobije oproštaj i razumjevanje da jednostavno tada davno nije imao izbora.
Režiju i adaptaciju ove trio drame potpisuje Egon Savin, koji postepeno gradi odnos dvoje nesrećnika što u novijoj istoriji snose razne posljedice.
Oboje bi da zaborave šta im se desilo u mračnom logoru, i ko je žrtva, a ko dželat, ko je negativac, ko pozitivac, u to ratno vrijeme postojala je tanka linija između tih krajnosti.
Ne daj se, generacijo – Pozorište mladih Sarajevo
Čast da zatvori susrete pripala je predstavi “Ne daj se, generacijo” Pozorišta mladih iz Sarajeva.
Radnja prati priču o dvije prijateljice koje su nerazdvojene dugi niz godina. Tekst u osnovi tretira temu prijateljstva. Svakodnevnica i preživljavanje uz stereotipne, nametnute forme osobama treće dobi. Želja za iskorakom, neprihvatanjem standardizovanih obrazaca junakinje ove priče odvodi na novo i nepoznato putovanje.
Odbijanjem konvecionalnosti dolaze do iskustava koje ih mijenjaju i život čine uzbudljivijim. Upuštaju se u avanture koje im omogućavaju iznenađenja. Otkrivaju život za kakav su mislili da je iza njih.