Vjerovatno znate kuću sa fotografije. Možda je znate pod imenom “Dvorana”, možda kao Krsmanovića kuću ili žensku stručnu školu… Ovo je priča o toj kući, i o Brčko distriktu. Ali i priča o nama.
Ljubomir Krsmanović bio je jedan od najpoznatijih trgovaca svog vremena, u Brčkom ali i šire. Njegov otac bio je Niko Krsmanović, jedan od trojice sinova hadži Miće Krsmanovića, čovjeka koji je sredinom devetnaestog vijeka iz našeg grada sklapao poslove sa Austrijom i mnogim zemljama Evrope.
Ljubomirov učitelj u djetinjstvu bio je Vaso Pelagić, i već u tim godinama dječak je pokazivao znake inteligencije i mnogih talenata, koji će kasnije omogućiti da postane jedan od najuticajnijih ljudi u istoriji Brčkog. “Dvorana” je njegova zadužbina, napravljena je 1865. godine. Najpoznatija zadužbina, ali ne i jedina.
Navedimo samo neke: 1899. godine poklonio je hotel “Bosna” da bi se u njega smjestili dječje zabavište, Viša srpska djevojačka škola i učiteljski stanovi. Listu “Bosanska vila” iz Sarajeva skoro dvadeset godina slao je redovan godišnji prilog od 400 kruna. Par volova tada je koštao 5 kruna! SPKD “Prosvjeta” poklonio je skoro 13.000 kruna, kao i zemlju u Tuzli, tada vrijedno oko 45 hiljada dinara.
Ljubomir Krsmanović, Brčak, pomagao je sirote đake, šegrte, trgovačke pomoćnike, zanatlije i društvene radnike. Cijenio je obrazovanje iznad svega, pa je uvijek stizao u pravi čas gdje god se podiže kakva škola, biblioteka, čitaonica… Njegovih djela danas se sjećaju u Beogradu, Sarajevu, Zagrebu, Kotoru, Sremskim Karlovcima, Skoplju, Mostaru…
Samo je u Brčkom, čini se, Ljubomir Krsmanović, zaboravljen. “Dvorana” je dokaz toga.
Ova zgrada bila je zadužbina Ljubomira i njegove supruge Olge. Nekada ponos Brčkog, sada je oronula, toliko da liči na čovjeka bolešću iscrpljenog toliko da mu se sva rebra vide. Putnik namjernik će sa teškom mukom uočiti na sredini te zgrade spomen-ploču posvećenu Ljubomiru i Olgi. Tu je, na oštećenom zidu i tabla iz Brozovog vremena, na kojoj piše da je u ovu zgradu preseljen vicekonzulat iz Tuzle 1865. godine, kada se Brčko naglo počelo razvijati kao trgovački grad.
U donjem dijelu kuće bile su trgovačke mazge i zanatske radnje, a na spratu prostorije za stanovanje. Kuća je imala prostrano dvorište, gdje su mogla ulaziti zaprežna kola sa raznom robom. Od 1918. ovdje se nalazio đački konvikt, pa ženska stručna škola.
1945. godine kuća je nacionalizovana i u nju je useljeno više porodica, jedno vrijeme, ne tako davno, u njoj se nalazila i kafana. Od tada, jedna od najstarijih kuća u Brčkom, propada.
Vlada Brčko distrikta nekoliko puta je najavljivala obnovu “Dvorane”, ali za sada te najave ostaju samo pusta obećanja.
Ljubomir Krsmanović danas u svom Brčkom nema ni ulicu. Tako mu se odužio grad kome je pomagao na sve načine, u kome je proveo svoje djetinjstvo i period najvećeg trgovačkog uspona.
Ne govori to ništa o Ljubomiru. Ali, govori o nama.
(nula49.com)
