Rezolucija koju je usvojio Sabor Hrvatske o položaju Hrvata u BiH vratila je u fokus političke rasprave jedno od najosetljivijih pitanja unutar Federacije BiH – način izbora hrvatskih predstavnika i spor oko takozvanog legitimnog političkog predstavljanja. U Sarajevu je dokument dočekan kao mešanje Zagreba u unutrašnja pitanja BiH, dok ga hrvatske stranke u Mostaru vide kao potvrdu dugogodišnjih upozorenja o političkoj neravnopravnosti Hrvata u BiH.
Tri meseca pred opšte izbore u BiH, Hrvatski sabor usvojio je Rezoluciju o osnaživanju političkog položaja Hrvata, kojom poziva na izmenu Izbornog zakona radi obezbeđivanja, kako se navodi, legitimnog političkog predstavljanja Hrvata. Podržana je i mogućnost uspostavljanja posebne izborne jedinice za izbor hrvatskog člana Predsedništva BiH, uz osudu, kako je navedeno, „izbornog inženjeringa” i preglasavanja Hrvata.
Predsedavajući Predsedništva BiH Denis Bećirović ovaj potez Zagreba ocenio je kao suprotan međunarodnom pravu i neprihvatljivo mešanje u unutrašnje stvari BiH. Korak dalje otišao je ministar spoljnih poslova BiH Elmedin Konaković, tvrdeći da Hrvati u BiH „uživaju mnogo više prava i pozicija nego što im to po zakonima ove zemlje pripada”.
Šef Kluba Bošnjaka u Domu naroda Parlamenta FBiH i potpredsednik SDA Muamer Zukić istakao je da je i aktuelna Vlada Federacije BiH imenovana bez saglasnosti predstavnika Bošnjaka. „Hrvatska kao država i njen parlament nemaju prava da uređuju državu BiH, kao što ni parlamenti u BiH ne mogu uređivati ustavni poredak u Hrvatskoj”, ističe Zukić.
Iz stranke Snaga naroda, na čijem je čelu Ramo Isak, rezoluciju Sabora Hrvatske vide kao deo, kako tvrde, dogovora Milorada Dodika i Dragana Čovića u cilju „razvaljivanja BiH”, za šta su, kako navode, zainteresovane i Hrvatska i Srbija. Iz Komšićevog Demokratskog fronta poručili su da je „konačno pala maska zvaničnog Zagreba”, ocenjujući da se politika trećeg entiteta godinama predstavljala kroz priče o federalizaciji i izbornim reformama, iako je, kako tvrde, od početka predstavljala nastavak projekta takozvane Herceg-Bosne.
I u Našoj stranci, koju predvodi Sabina Ćudić, smatraju da Hrvatska koristi Hrvate u BiH u dnevnopolitičke svrhe. Iz ove stranke navode da u BiH decenijama kruže tri mita – „mit o trećem entitetu, mit o ukidanju Republike Srpske koji šire oni koji su potpisali njen nastanak i mit o otcepljenju Republike Srpske”. Odnosi bošnjačkih i hrvatskih političkih predstavnika godinama su opterećeni neslaganjima oko načina funkcionisanja zajedničkog entiteta, koja su 2001. godine kulminirala pokušajima uspostavljanja hrvatske samouprave, odnosno revitalizacije Herceg-Bosne, koja je Vašingtonskim sporazumom 1994. godine integrisana u Federaciju BiH, jedan od dva entiteta.
Hrvatske stranke godinama ukazuju da Hrvati u BiH nemaju mogućnost da sami izaberu svoje političke predstavnike, posebno kada je reč o izboru hrvatskog člana Predsedništva BiH. Kao ključni primer navode izbore na kojima su pobeđivali kandidati stranaka koje se formalno predstavljaju kao građanske, ali koje, prema oceni hrvatskih političkih predstavnika, podršku dobijaju od bošnjačkog biračkog tela.
Za Hrvate je to dokaz političke majorizacije i diskriminacije, dok se u Sarajevu odgovara da je takav ishod u skladu sa Ustavom BiH, koji propisuje da se u Predsedništvo BiH biraju Bošnjak i Hrvat iz Federacije BiH i Srbin iz Republike Srpske, ali ne određuje iz kojih političkih stranaka ti predstavnici moraju dolaziti.
Hrvatske stranke okupljene oko HDZ-a BiH tvrde da je Željko Komšić u više navrata izabran glasovima bošnjačkih birača. I za predstojeće oktobarske izbore, Demokratski front kandidovao je Slavena Kovačevića, savetnika Željka Komšića, dok će se među ostalim hrvatskim kandidatima naći Darijana Filipović iz HDZ-a BiH i Zdenko Lučić, kandidat HDZ-a 1990.
Ishod tog izbora, kako se procenjuje, neće zavisiti samo od raspoloženja hrvatskog biračkog tela, već i od toga da li će bošnjački birači deo glasova usmeriti prema kandidatima koji nisu delegirani od hrvatskih partija. Upravo u tome hrvatske vođe godinama vide suštinu „izbornog inženjeringa”.
Paralelno sa narušenim hrvatsko-bošnjačkim odnosima, napredovala je saradnja srpskih i hrvatskih partija u BiH, koje je, čini se, povezivao otpor „centralističkim ambicijama” Sarajeva.
U rezoluciji koju je usvojio Sabor Hrvatske se navodi da Hrvati u BiH „ne ostvaruju u potpunosti svoju ustavom zagarantovanu konstitutivnost” i da se ne mogu smatrati potpuno ravnopravnim s druga dva konstitutivna naroda. Lider stranke HDZ-a 1990 Ilija Cvitanović smatra da je bilo krajnje vreme da Hrvatski sabor preuzme ulogu koju mu propisuje hrvatski Ustav i stane u zaštitu Hrvata u BiH. Podsetio je da je Hrvatska bila potpisnica i garant Vašingtonskog i Dejtonskog mirovnog sporazuma, kojima je okončan rat, ali i uspostavljeni mehanizmi podele vlasti i ravnopravnosti konstitutivnih naroda.
(politika.rs)
