Pod svodovima Kulturno-administrativnog centra „Patrijarh srpski Pavle“, sinoć je oživjela jedna davno ispričana, ali nikada zaboravljena priča. Monodrama „Vetar i zastave“, nastala po tekstu Dejana Stoiljkovića, a u izvođenju mladog beogradskog glumca Nikole Šurbanovića, povela je publiku na putovanje kroz vrijeme, do dana kada su se sloboda i žrtva mjerile ljudskim životima, a barjak nosio težinu čitavog naroda.
Na sceni je ponovo koračao Tanasko Rajić – Karađorđev barjaktar, junak Drugog srpskog ustanka, čovjek čije ime istorija ponekad tiho izgovori, iako je njegova žrtva duboko utkana u temelje nacionalnog pamćenja.
„Kada sam saznao da žele meni da povjere ovu ulogu, bio sam zaista oduševljen. Prije svega zato što je riječ o čovjeku koji je, po mom mišljenju, nepravedno skrajnut i o kome se ne govori dovoljno. Bila mi je velika čast da ga oživim na sceni“, kazao je Šurbanović.
Njegov Tanasko nije bio samo istorijska ličnost. Bio je čovjek od krvi i mesa, seljak i ratnik, sin svoga naroda, onaj koji je želio samo jedno – da živi slobodno.
„Tanasko Rajić bio je heroj Drugog srpskog ustanka. Čovjek koji se borio za slobodu, a, nažalost, nikada nije živio u njoj“, ističe glumac.
Monodrama je, poput tihog razgovora sa prošlošću, progovorila o identitetu, vjeri i istorijskom nasljeđu. A nositi takvu priču sam na sceni, priznaje Šurbanović, nije bilo nimalo lako.
„To je prije svega velika odgovornost. Nikada ranije nisam imao priliku da izvodim monodramu, ali sam osjetio da sam spreman. Kao da je taj zadatak sam pronašao mene“, navodi glumac.
Priprema za ulogu značila je i dugo putovanje kroz istorijske izvore i svjedočanstva jednog vremena.
Predstava „Vetar i zastave“, izvedena u okviru Vidovdanskih dana kulture, nije bila samo pozorišni događaj. Bila je to poetska lekcija o slobodi, sjećanju i čovjeku koji, čak i kada ostane bez svega, ne odustaje od svog dostojanstva.
(Radio Brčko)
