Koliko slučajnost može da izrodi zanimljivo kazivanje, poznata je činjenica koja se obistinila i u priči o Radivoju Jokanoviću iz Trnjaka kod Brčkog, jednom sasvim običnom čovjeku sa preko 50 godina planinarskog staža.
Upravo je slučajnost glavni krivac za priču koja slijedi. Naime, jedan običan komšijski razgovor pretvorio se u naraciju o planinama i planinarenji, te o osvajanju dalekih planinskih vrhova, o zaljubljenosti u prirodu, o jednom hobiju koji se pretvorio u potrebu i strast za adrenalinom.
Radivoje Jokanović, postdejtonski stanovnik Trnjaka i penzioner bijeljinske kompanije „Orao“ 1996. godine stigao je u ove krajeve iz Sarajeva gdje je već sa 14-15 godina sa drugarima iz komšiluka počeo da obilazi planine Bjelašnicu, Igman, Treskavicu.
„U to vrijeme sredinom 70-ih godina najvažnije je bilo da se društvo od 5-6 osoba okupi i dogovori gdje će za vikend da idu. Tako sam i ja krenuo i zaljubio se planine oko Sarajeva i uopšte u planinarenje. Ta ljubav prerasla je kasnije u strast koja je prekinuta ratom i u kratkom periodu poslije rata dok sam obezbjeđivao porodici trajan smještaj. Već 2000. godine sam ponovo počeo da se, sa starom ekipom okupljenom u planinarsko društvo „Trebević“ iz Istočnog Sarajeva, penjem na planinske vrhove širom eks Jugoslavije, Evrope pa čak i Azije“, kazuje nam Jokanović jednog sunčanog martovskog dana u Trnjacima.
Osim biblijske planine Ararat, Radivoje u svojoj planinarskoj knjižici ima pečate da se ispeo na Triglav, Vihren, Mangart, Taide, Bioč, Komove, Midžor i Durmitor gdje je „uknjižio“ čak desetak vrhova.
„Nakon što sam ispeo svih 78 vrhova- kota u BiH preko 2000 metara nadmorske visine dobio sam sertifikat „ČELENDž 2000+“ na šta sam veoma ponosan. Ipak moje najveće dostignuće i postignuće u dosadašnjoj planinarskoj karijeri je vrh Jala Pik na Himalajima u Nepalu visok 5.500 metara koji smo jedini iz BiH 24. oktobra 2024. godine osvojili Slavica Stanišić-Maksimović i ja. Osvajanje ovog vrha pomogli su mi brojni privredni subjekti među kojima bih posebno istakao poznatu BH kompaniju „Hifa Oil“ i ovom prilikom im se najtoplije zahvaljujem“, istakao je Radivoje Jokanović, koji od 2024. godine uživa penzionerski status.
Ovaj veoma vitalni penzioner još se ne predaje kada je planinarenje u pitanju.
Planira da sredinom ove godine zajedno sa internacionalnom ekipom koju bi sačinjavalo 19 planinara iz Poljske, Srbije, Hrvatske i BiH ponovo pohodi Himalaje.
Meta je vrh Kang Jace visok 6.250 metara na koji penjačka staza vodi iz Indije.
„Iako još nisam obezbjedio sredstva, već nekoliko mjeseci se ozbiljno pripremam. Svakodnevno pješačim ovdje u Trnjacima, vikendom obično sa ekipom idem na neku od planina i zajedno sa kolegama iz PD Trebević pravim planove o penjanju na taj vrh. Vjerujem da ću naići na razumijevanje privrednika i lokalne vlasti iz Brčkog koji će mi pomoći da odem na Himalaje“, rekao nam je Jokanović.
Stari Kinezi su davno rekli da svaki, pa i najkraći put počinje prvim korakom. Radivoje Jokanović je već napravio bezbroj koraka, dakle puno je proputovao planinskim bespućima penjući se na planinske vrhove. Osim prvog koraka, očito je da je za trajanje penjanja na toliko vrhova potrebna i strast. I pomoć dobrih i uspješnih ljudi.
Njihova pomoć biće dodatni motiv za šezdesetšestogodišnjeg penzonera Radivoja Jokanovića da ostvari.
