Sead Šadić, portparol JZU “Zdravstveni centar Brčko”, nekadašnji član Vlade Brčko distrikta, obratio se Tužilaštvu, Policiji, Pravosudnoj komisiji i Skupštini Brčko distrikta, ali i OHR-u, sa namjerom da skrene pažnji na internet nasilje kome je izložen.
Njegovo obraćanje objavljujemo u cjelosti, uz minimalne korekcije, u nadi da će nadležne institucije reagovati, te da će problem internet nasilja u Brčkom biti shvaćen ozbiljno:
Kao što vam je vjerovatno poznato, u proteklom periodu bio sam nekoliko puta imenovan na javnu funkciju, obavljao posao novinara a najvažnija funkcija jeste da sam roditelj a vjerujem da ste i vi pa da ćete zbog toga naći vremena za pročitate ovaj dopis a sa ciljem prevencije mogućih nemilih događaja.
Povod za ovakav način da Vam se obratim je sve učestaliti cyberbullying koji je postao svakodnevnica bh. društva, zatim privatni FB profili pod punim imenom i prezimenom, te podvojene ličnosti sa upitnom uračunjivosti i lažnim FB profilima svakodnevno objavljuju laži, uvrede, podsmijehe i prijetnje stavljajući metu na čelo svima onim koji ne misle kao oni i ne rade sve ono što bi oni vrlo rado izvršavali a možda čak i da su organizovani od strane neke interesne grupe.
Upravo takvi su doveli do posljednja dva samoubistva u našoj državi (prema medijskim natpisima zadnji ovaj slučaj iz Banja Luke).
Žrtve su ismijane i ponižene putem društvenih mreža, a njihova smrt je zaboravljena preko noći. Oni i slični njima nemaju nikakve odgovornosti jer Krivični zakon BiH ne prepoznaje internet nasilje, a niti je internet definiran kao javni prostor.
Transformacija cjelokupne zajednice kreće od nas samih, kao primjera za promjene. Prije svake objave na vašim društvenim mrežama, razmislite šta je vaš krajnji ishod, ismijavanje ili motivacija za napredak! Pa kao roditelj postavljam sebi pitanje, ali i lične odgovornosti kao bivši donosioc odluka šta sam ja uradio da ovo spriječim a šta rade institucije na prevenciji, ali i sankciji.
Moram vam ukazati da sam izložen neviđenom političkom pritisku (posebno dok sam imao javnu funkciju i to se moralo prihvatiti ali zašto sada?).
S obzirom da živimo u vremenu interneta i neograničene mogućnosti za iznošenje javne riječi, prema meni se provodi određena vrsta medijskog i internet nasilja, tako što se izaziva negativan stav ljudi prema meni i mojoj porodici, na jedan krajnje užasno neprimjeren, provokativan i podmukao način, kroz određene internet stranice i lažne Facebook profile.
Nadležni organi su zauzeli stav da tu nema ništa protupravno, nego je to pravno dopušteno i prihvatljivo ponašanje.
To je rezultiralo da se ismijava moja porodica i ugrožavaju osnovna prava maloljetnog djeteta.
Ovo nije dopušteno u civilizovanom društvu.
Kao nosilac javne funkcije, inače obavljao sam funkciju člana Vlade Brčko distrikta BiH, apsolutno podržavam iznošenje javne kritike u segmentu rada, izuzev zadiranja u privatnost, što predstavlja pravo na slobodu izražavanja u demokratskom društvu, a javnost će prosuditi da li su takve kritike opravdane i argumentovane.
Međutim, pravo na slobodu izražavanja i njegova ograničenja treba posmatrati sa osvrtom na govor mržnje i javno poticanje na internet nasilje, što se najviše manifesuje na Facebook lažnim profilima.
Sloboda izražavanja jedan je od stubova slobodnog i pluralističkog društva. Ona podrazumijeva slobodu mišljenja i slobodu primanja i širenja informacija i ideja bez miješanja javne vlasti. Pravo na slobodu izražavanja je kao pravo zajamčeno univerzalno ljudsko pravo, te samim time pripada svima.
Upravo tako, kako bi se analiziralo pravo na slobodu izražavanja i ograničenja slobode izražavanja, treba provjeriti test proporcionalnosti, te test pravedne ravnoteže suprostavljenih prava.
U slučajevima gdje su komentari korisnika treće strane na internetu u obliku govora mržnje i izravnih prijetnji tjelesnom integritetu pojedinaca, prava i interesa drugih i društva u cjelini, može se dati pravo javnoj vlasti da nametnu odgovornost i granice društvenog ponašanja, jer ako je ismijavanje maloljetnog djeteta dopušteno, to može postati opštedruštveni model ponašanja.
To je etiketiranje djece i podstrekavanje nasilja, to može postati razlog vršnjačkog nasilja u školama i narušavanja zdravlja pojedincima.
Ovo nije prihvatljiv model ponašanja u civilizovanom društvu i mora biti protupravno i zabranjeno od javnih vlasti.
Nadležne institucije trebaju da imaju model kako da zaštite građane od nasilja, to im je primarna zadaća. Pravna država bi bila država koja primjenjuje svoje zakone, a vladavina prava bi zahtjevala da ti zakoni nešto valjaju.
Ukoliko bi objave pisane na internetu predstavljale vrlo uvredljiv i neprihvatljiv oblik dijaloga koji zagovara neželjeno ponašanje prema maloljetnom djetetu, to ne uživa zaštitu prava na slobodu izražavanja.
Može se istaći primjer, Republika Hrvatska Kaznenim je zakonom inkriminirala govor mržnje kao kazneno djelo javno poticanje na nasilje i mržnju i normirana je povreda privatnosti djeteta.
U svakom slučaju uvažavajući važeći zakonodavni okvir ove objave na internetu sam shvatio kao prijetnju, koje su vjerovatno politički motivirane.
Kao bivši nosilac javne funkcije moram ukazati vjerovatno postoje određene osobe, za koje ne znam pouzdano ko su, kojima očito nije bilo prihvatljivo moje političko djelovanje, pa vjerovatno imaju potrebu da izazivaju negativan stav ljudi prema meni.
Ozbiljnost prijetnje treba cijeniti prema svim konkretnim okolnostima slučaja, prema prilikama u kojima je ista počinjena, načinu i sadržaju prijetnje, dosadašnjim odnosima između počinitelja i oštećene osobe, motivima prijetnje.
Ovo je grubo kršenje Konvencije o pravima djeteta, a nadležne institucije to birokratski tolerišu, u smislu ne znamo ko je u pitanju na Facebook lažnim profilima, podnesite tužbu u parnici zbog povrede časti i ugleda.
Kad bi ovo prihvatio kako pravni savjet morao bi svaki dan samo da tužim lažne profile po Facebook-u, i sudovi se ne bi bavili ničim drugim. Možda bi to učinio, ali ne znam ko stoji iza tih lažnih profila i pitam se ko će zaustaviti to internet nasilje.
Radi svega navedenog, molim vas da se nađe način i zaustavi ovo internet nasilje prema meni ali i drugim, jer politička meta napada danas sam ja i moja porodica, a sutra više ne znam ko može biti to isto.
Sead Šadić
