U saobraćajnoj nesreći koja se dogodila juče u Bukviku jedna starica je smrtno stradala. Prema izjavi očevidaca, pokazivala je znakove života pola sata nakon udesa, ali nitko od okupljenih učesnika u saobraćaju koji su se zaustavili nije je prevezao do bolnice, nego su čekali vozilo hitne pomoći.
Zaboravljamo li da Zakon o sigurnosti u saobraćju nalaže da smo dužni pružiti pomoć unesrećenom?
Osoba koja se zatekne ili naiđe na mjesto saobraćajne nezgode u kojoj ima povrijeđenih, dužna je ukazati pomoć povrijeđenim osobama. Tako nalaže član 155 Zakona o sigurnosti u saobraćaju na putevimaBiH. No, odmah sljedeći član u istom zakonu učesnike u saobraćaju stavlja u dilemu. On kaže da se, od te obveze, izuzima situacija kada vozač zaključi da se nestručnim i neodgovarajućim prevozom stanje povrijeđene osobe može pogoršati. Zbog toga učesnici u saobraćaju najčešće izbjegavaju išta poduzeti kako ne bi bili odgovorni pred istim zakonom koji ih obvezuje da pomognu. Što kaže praksa pitali smo glasnogovornika brčanske Policije, Halida Emkića.
“Mi iz Policije stalno govorimo da je uvijek život ispred kriminalistike i u svim slučajevima gdje je građanin učesnik u saobraćaju i naiđe na saobraćajnu nezgodu gdje može pomoći da treba pružiti adekvatnu pomoć svim osobama koje su učestovale u nezgodi i koje su povrijeđene, te o tome u najkraćem mogućem roku obavijestiti hitnu pomoć”, kaže Emkić.
Svaki vozač prilikom polaganja vozačkog ispita obavezan je proći obuku i položiti ispit iz poznavanja prve pomoći. Je li to dovoljno da bi vozači bili spremni bilo kada u svojoj vozačkoj karijeri i pružiti pomoć unesrećenim osobama? pitali smo sekretara Crvenog krsta Brčko distrikta, Denisa Šehanovića.
“S obzirom da je gradivo iz prve pomoći poprilično obimno, upitno je koliko je ko spreman i koliko može usvojiti znanja za samo devet sati edukacije. Znači, to su elementarna znanja, ali mislim da su opet dovoljna u odnosu na ono kako je bilo ranijih godina, kada se isto učilo četiri ili pet sati. Ali opet kažem, mislim da su danas vozači koliko toliko osposobljeni da ukažu osnovne mjere iz pružanja prve pomoći”, tvrdi Šehanović.
Pitali smo i same vozače znaju li pružiti prvu pomoć, te jesu li spremni to i učiniti ako se zateknu u takvoj situaciji. Veliki broj njih je tvrdio da znaju i da su spremni. Istina ima i onih koji priznaju da su to zaboravili ili se boje nešto učiniti.
Možda smo u anketi slučajno naišli na većinu osoba koje kažu da znaju i da su spremni pružiti prvu pomoć, ali u brčanskoj Hitnoj službi tvrde da je vrlo rijetka pojava da iko išta poduzme kada naiđe na povrijeđene osobe. Šefica Hitne službe, dr. Vesna Mihajlović, kaže da čak i policajci izbjegavaju pružiti prvu pomoć iz istog razloga kao i učesnici u saobraćaju– da ne bi slučajno bili odgovorni za eventualno pogoršanje stanja ili smrt unesrećenog zbog nestručno pružene pomoći.
“U našim uslovima do sada se nikada nije desilo, ili je to rijetko kada, da je bilo ko, bilo kada, pružio bilo kakvu pomoć. Čak ni članovima porodice, a o saobraćaju neću ni da govorim. Bez obzira na to što su svi učesnici u saobraćaju položili prvu pomoć i što ih zakon obvezuje da pomognu bilo kako”, prokomentarisala je doktorica Mihajlović.
Nakon svih iznesenih stavova ostaje otvoreno nekoliko pitanja kojima bi se trebala detaljnije pozabaviti struka. Jesmo li kao učesnici u saobraćaju spremni se zaustaviti i pomoći? Jesu li vozači sa nekoliko sati obuke sposobni pružati prvu pomoć povrijeđenima? Ima li potrebe uvesti detaljniju obuku u toj oblasti uz obavezno periodično podsjećanej na osnove prve pomoći? I je li potrebna masovna edukacija stanovništva kroz sve institucije o pružanju prve pomoći?
(radiobrcko.ba)
