spot_img
spot_img

Ljubomir Šarac odlikovan kraljevskim ordenjem za inovacije: U BiH ne znaju ni da postojim

spot_img
spot_img
spot_img
spot_img

Ljubomir Šarac iz Bratunca je samouki naučnik iza kojeg stoje brojne inovacije za koje su ga ordenima odlikovali kraljevi Španije i Belgije. Priznanja koja je dobio otvorila su mu sva vrata u Evropskoj uniji. Istovremeno, u Bosni i Hercegovini mnogi ne znaju da on uopšte postoji.

Iza njega su inovacije poput ski fena, uređaja koji smanjuje emisiju CO2, solarnog panela i sata bez spirale, ali i godine učenja, upornosti, razočarenja, vjere i odricanja.

Ljubomir kaže da nikad nije otišao u Beograd, a da pod pazuhom nije donio barem jednu knjigu. Nisu to bili romani nego stručna literatura za koju je davao posljednji dinar. Kupovao je knjige na kredit, učio ih napamet i pravio uređaje o kojima je čitao. Ponosno ističe da i danas uči.

U početku je radio za svoju dušu, a prvu ozbiljnu inovaciju je napravio 1975. godine. Sat kojeg je navijala svjetlost nikada nije patentirao.

“Pošto sam se bavio fotografijom morao sam kupiti svjetlomjer i napravio sam osam satova da bih ga mogao kupiti. Kad se svjetlomjer okrene prema prozoru kazaljka pokaže jačinu svjetlosti i tu energiju sam iskoristio da napravim sat koji se, ukoliko je okrenut prema prozoru, sam navija. Dakle, kad svane svjetlost ga navije. Nikad ga nisam patentirao jer mi prijatelj nije htio pomoći da ispunim formulare. To je za mene bila nauka i pet godina sam molio direktora banke da mi pomogne, ali on nikad nije htio”, kaže Ljubomir za Klix.ba.

Njegov naredni izum nastao je iz ljubavi prema skijanju. Ski fen, izum namijenjen za skijanje na ravnom, bio je, sjeća se, prava atrakcija na sajmu u Briselu.

“Zajedno s prijateljima sam uzeo takozvani gladni kredit, došli smo u Sarajevo, kupili opremu i otišli na Jahorinu. Ima i u Bratuncu terena za skijanje, ali nema žičare. Ujutro bismo kretali prije nego što grtalice prođu i kad dođemo na Jahorinu pola dana prođe dok utabamo stazu. Naljutio sam se i napravio ski fen. Njega sam patentirao i bio je jako zapažen u Briselu, čak sam pozvan i na prijem kod gradonačelnika”, priča Ljubomir.

Tokom rata je bio zadužen za popravljanje oružja. Kaže da ga niko nije pitao da li može i zna, morao je. To iskustvo mu je pomoglo da napravi postolje za mitraljez s periskopskim nišanom i zadnji nišan za pištolje i puške.

“U Beogradu su igrali oko mene kao djeca zbog postolja za mitraljez sa periskopskim nišanom. Postolje omogućava da mitraljez stoji na stijeni, a da ja budem negdje ispod, a sve imam i vidim bez obzira što ne stojim odmah iza mitraljeza. On prati svaki moj pokret. Međutim, nisam se trudio da to unovčim. Zadnji nišan za pištolje i puške radi tako da ga staviš na oružje i sve što vidiš u sredini garantuje pogodak. Odnio sam ga u Kragujevac i tražio za njega 5.000 KM, meni bilo dosta da kupim kola, ali faks je otišao u Zvornik umjesto u Bratunac, a ja sam za to saznao tek dvije godine kasnije i tako je sve propalo”, kaže Šarac.

Patent je idealan u idealno vrijeme

O emisiji CO2 čitao je prije 30 godina u listu Galaksija koji je bio njegov put u svijet nauke i tehnologije. Međutim, smatra da bilo šta što bi tada napravio ne bi zaživjelo. Uređaj koji čuva ulje, smanjuje potrošnju goriva i emisiju CO2 sa 29 na 1 posto po kubnom metru, napravio je prije pet godina.

“Tad se govorilo o zagrijavanju atmosfere, o tome da je ozon probušen, da je oslabio, da nas ubija UV zračenje, da je velika emisija CO2, ali kad se digla halabuka oko toga shvatio sam da je tad najbolje vrijeme. Uređaj smo testirali na jednom taksiju. Promijenimo ulje i filter, zapišemo kilometražu i taksi vozi bez uređaja. Zatim sve isto uradimo samo drugi put stavimo moj uređaj u auspuh. Ulje sam slao na analizu i rezultati su odlični. Sa uređajem možete preći duplo više kilometara s jednim uljem i to najjeftinijim”, tvrdi naš sagovornik.

Nakon toga je napravio solarni panel skoro duplo jači od postojećih, a zatim i sat bez spirale.

“To je kao da u čovjeku nema srca, a živ je. Spirala u satu je kao srce u čovjeku. Sa Švicarcima sam dogovorio za sat, s Česima za solarnu energiju i dužan sam otići tamo da napravim prototip”, kaže Ljubomir.

Sklapanju poslova prethodio je uspjeh na najinventivinijem sajmu inovacija u Briselu gdje dobio zaslužena priznanja.

“Dobio sam priznanja od kraljeva Belgije i Španije za najbolje inovacije. Španija me odlikovala ordenom drugog reda. U žiriju je bilo 110 članova, valjalo je to uspjeti. Svi su mi rekli da nisam ni svjestan šta sam dobio, rekli su da nikada nigdje u EU neću stajati u redu i to sam već iskusio. Sin mi je napravio e-mail i čim vide moju sliku odgovore isti dan, zahavljuju se što sam ih uopšte kontaktirao. Predstavio sam BiH u najboljem svjetlu. Kad su me prozvali u Briselu rekli su BiH, ne Bratunac niti Republika Srpska. Taj sajam je u istom rangu kao dodjela Oskara za filmove, a niko me ni na kafu nije pozvao. Porodica trpi, troškovi su veliki. Tamo se vazduh plaća. Dizao sam kredite, pozajmljivao pare, jedva ih vraćao. Za učestvovanje na sajmu treba 8.000 evra. Poslije pola godine sam dobio nešto novca od načelnika opštine Bratunac, ali od države ništa. Ni Banja Luka ni Sarajevo ne znaju da sam živ, da postojim”, ističe inovator.

Kad prodaješ patent, prodaješ pamet

Smatra da je 2017. godina vrijeme za žetvu svih plodova koje je gajio u proteklih 50 godina. Ljubomirova supruga Joka u šali kaže da treba biti sretan što ga tokom svih tih godina nije ostavila, ali život su proveli u inovacijama i sva odricanja konačno će se isplatiti.

“Trebalo je to čekati, ali ne može svanuti prije zore. Stotinu baksuzluka je bilo, jedini baksuzluk koji se sad može desiti jeste da ja umrem. Kad sve unovčim to će biti toliki iznos da ga porodica i ja ne bi mogli zaraditi za pet života”, ističe naš sagovornik.

No, novac ne znači kraj inovacija jer Ljubomir već ima ideju za sljedeći patent.

“Napravit ću maketu u razmjeri 1:50 koju svijet nije vidio. Od Zvornika do Bajine Bašte ću napraviti 50 elektrana, a nigdje brane da nema, Drinu da ne pregradimo i ne potopimo plodno zemljište. Elektrane će zauzimati ako je 50 metara širine rijeke, samo 10 metara pored obale, a davaće energiju kao da sam pregradio Drinu. Sjedio sam na Savi i posmatrao koliko je tu energije, a ona ode u Dunav pa u Crno more. Uz elektrane na Savi, Dunavu i Drini struje će biti u izobilju. Promijenće se moj život na bolje”, zaključuje Ljubomir na kraju.

 

 

 

(klix.ba)

spot_img

Повезано

spot_img
spot_img

Последње вијести

spot_img
spot_img