U saobraćaju u BiH godišnje pogine više od 300 lica, a hiljade ih budu teže ili lakše povrijeđene.
Jedno je sigurno: krvoproliće na bh. putevima hitno se mora zaustaviti. Vlast je izabrala među vozačima nepopularan mehanizam: povećanje kazni za saobraćajne prekršaje.
Već za godinu dana, dakle sredinom februara 2018. godine, moći će se podvući crta i uporediti da li su strože sankcije umanjile crni bilten sa saobraćajnica. Ukoliko jesu – onda postoji efekat. Ako nisu – rušiti zakon.
Ipak, plašim se da će ovaj postupak zakonodavca izazvati kontraefekat i povećati tarifu dijela policajaca koji su korumpirani, a koji će sada u vozačkim dozvolama očekivati veći iznos od onoga na koji su navikli.
Istovremeno, prilično sam zbunjen stavovima onih koji tvrde da prekršaje, poput vožnje pod uticajem alkohola, ne treba strože kažnjavati.
Šta je sa stravičnim nesrećama u kojima su se, nakon noćnog provoda i poneke ispijene čaše, ugasila tri-četiri mlada života?
Šta ćemo sa Sanjinom Sefićem iz Sarajeva, koji je, kako stoji u optužnici, gdje je ograničenje 60 km/h vozio oko 105 kilometara na sat i pritom prošavši kroz crveno na semaforu usmrtio dvije djevojke?
Poslije ovakvih tragedija prevladavao bi stav da se gine “jer ova država nema ni policiju, ni zakon, ni kaznu”.
Činjenica je da dosadašnje sankcije mnoge nisu opametile. Budu li se izmjene zakona, koje su juče stupile na snagu, primjenjivale pravično i prema svima jednako, rezultata će, moguće je, i biti.
Da li je vlast, uz ostalo, povećala kazne i da napuni budžetske rupe? Jeste. Da li možemo da ih u tome spriječimo? Možemo. Vezivanjem pojasa, poštivanjem ograničenja i ostalih pravila.
Mi, dakle, nemamo drugu opciju nego da se držimo propisa i da dogodine, kad bude poznato za koliko su budžeti osnažili zbog paprenih kazni, tražimo da nam se i plate povećaju, ali i da od tih para budu modernizovani putevi jer su sada u takvom stanju da liče na oranice.
(nezavisne.com)
