Pet godina nakon poplava: Gunja raseljena i zaboravljena

Mještani sela koje Sava potopila, kažu da je napravljeno mnogo, ali da i dalje ima dosta neriješenih problema.

Bilo je to proljeće koje će se u dijelovima Hrvatske, BiH i Srbije još dugo pamtiti. Obimne kiše danima su padale što je rezultiralo i porastom vodostaja više rijeka. I Sava je rasla iz sata u sat i sve je ukazivalo kako će doći do poplava. Prva izlijevanja rijeka započela su u dijelovima BiH. A, onda je došao i taj maj 2014. godine kada je vodostaj Save dosegao istorijski maksimum od 1194 centimetara.

Pod tolikim pritiskom vode savski nasip popustio je na dva mjesta, kod Rajevog Sela i kod Račinovaca, što je dovelo do poplava u Cvelferiji. U svega nekoliko sati u tome dijelu županjske Posavine ponovno se pojavilo malo „Panonsko more“. Pod vodom su ostali Gunja, Račinovci, Rajevo Selo, kao i dijelovi Posavskih Podgajaca, Đurića i Strošinaca.

Novo Panonsko more

O kolikim količinama vode se radi govori i činjenica da su ta sela u slijedećih desetak dana bila pod vodom. U nekim nižim dijelovima sela bližim nasipima, a posebno u Gunji, voda je bila visoka i 3-4 metra. U poplavama su smrtno stradale dvije osobe. Materijalna šteta procijenjena je na oko 1,7 milijardi kuna.

Kada se prisjećaju tih dana, od prije pet godina, mještani se i danas prisjećaju neorganiziranosti na nasipima i činjenice kako je nadležne službe sve to dočekalo nespremne. Na nasipima nije bilo dovoljno ljudi, vreća, pijeska, lopata… Nedostajali su i oni koji su trebali reći što i kada da se radi. Nekoliko dana poslije izlijevanja rijeka, kada su nadležni vidjeli što se događa, uključila se i država koja je preuzela sve aktivnosti na sanaciji. Na terenu je bilo na stotine policajaca, vojnika, pripadnika civilne zaštite, HGSS-a, vatrogasaca…

Pet godina poslije Gunja i ostala sela poplavljena prije pet godina najvećim dijelom su obnovljeni, Kuće su uređene i život se vratio u ta sela. Ipak, vožnjom kroz ista mogu se i danas vidjeti štete od poplava i kuće koje iz raznih razloga još uvijek nisu obnovljene. S obzirom na važeće zakone upitno je što će u daljoj budućnosti i biti s njima.

‘Zaboravljeni smo’

Mještani ne kriju svoje nezadovoljstvo, a najviše ih boli što su na neki način, kako oni sami kažu, zaboravljeno od svih i ostavljeni po strani.

„U vrijeme poplave cijela Hrvatska se ujedinila i na neki način pomagala nama poplavljenima. Koliko god nam je bilo teško i nismo znali to će se dalje događati bili smo zadovoljni jer smo vidjeli da su svi s nama. Gunja je te 2014. godine bila „Hrvatska u malom“. Danas je sve to nekako drugačije“, kaže Rada Nana.

Govoreći o selu kaže kako je u proteklih pet godina napravljeno mnogo ali da je i dalje situacija u selu veoma teška. Ističe kako obnova, o kojoj je toliko govoreno, još uvijek nije završena. Nana kaže i kako je niz problema i s obnovljenim kućama.

„Nažalost, nije se radilo kvalitetno pa imamo situacije da su kuće pune vlage, prokišnjavaju… Neki mještani do danas, pet godina poslije, nisu dobili namještaj. Najgore u svemu je što nema posla, nema novih radnih mjesta pa mladi odlaze. Sve je manje ljudi u selu i to je ono što nas sve brine. Bojimo se da će biti i gore“, rekla je Nana.

Slično razmišljaju i ostali mještani koji ne kriju da su zabrinuti za budućnost ovoga dijela Hrvatske. Smatraju sramotnim da država nije htjela obnoviti kuće vlasnicima koji su imali u vrijeme poplava prebivalište izvan poplavljenih sela. Nije pomoglo niti to što su vlasnici plaćali sve račune, komunalne naknade… Nije, jer je neko u Zagrebu donio takvu odluku.

Mato Lukić jedan je onih čija je kuća takođe bila poplavljena. Imao je opciju, kao i drugi koji su ostvarivali pravo na obnovu, da čeka da mu država obnovi kuću ili da uzme novac i s radovima krene sam. Odlučio se sam obnoviti. Za tu namjenu od države je dobio 40.000 kuna.

Nema posla

„Odlučio sam se za to kako bih što prije obnovio kuću i vratio se u svoje. Mislim da nisam pogriješio. Lično sam zadovoljan koliko mi je država dala. Država je siromašna i sve ovo je dobro i prošlo kako je bilo. Nismo imali više niti prije poplava“, kaže Lukić.

Međutim, i on je nezadovoljan ukupnom situacijom u selu jer, kako kaže, svi vide da ne ide na dobro.

„Nema industrije, nema niti posla. Neke firme su i zatvorene. Ljudi zato i odlaze jer što će dalje ovdje kada nema budućnosti. U selu se samo otvaraju kafići. Ako se nešto ne napravi brzo ovdje više nikoga neće biti za nekoliko godina. Ne znam vidi li to ko osim nas, ali mi ne možemo ništa napraviti“, dodaje Lukić.

Upravo na te stvari ukazuje i načelnik Opštine Gunja Anto Gutić koji je na mjestu načelnika od lokalnih izbora 2017. godine. Na upit je li zadovoljan učinjenim u Gunji od strane države u proteklih pet godina kaže kako ne može reći da jeste jer tada ne bi mogao pogledati u oči svoje sumještane.

„Istina je da je napravljeno puno ali ne mogu i nisam zadovoljan učinjenim. Moglo se i moralo učiniti više. Krivica je tu i na prošlim lokalnim vlastima. Obnova do danas nije završena. Niz je i propusta učinjeno. Nije mi normalno da je država ljudima koji su sami obnavljali svoje kuće isplaćivala 40.000 ili 70.000 kuna, a da je za iste takve kuće, ako bi ih država obnavljala, plaćala i do 600.000 kuna. Nikome nije jasno kako je to moguće“, kaže Gutić.

Niz problema

Dodaje kako niti sve ceste u selu nisu obnovljene, iako je to najavljeno. Kontejnersko naselje i danas se nalazi na dječjem igralištu jer država nije pronašla način da zbrine jednoga hrvatskog branitelja. Pet godina poslije nisu riješene niti tužbe oko 700 fizičkih osoba za nematerijalnu štetu kao niti pravnih osoba. Poslovna zona u Gunji je i dalje prazna jer nije uređena infrastruktura te niko od potencijalnih ulagača neće da dođe jer su svjesni da neće dobiti uporabnu dozvolu. Kako se gleda na Gunju, Guić kaže i kako im je Hrvatski zavod za zapošljavanje za tri puta, u odnosu na prošlu godinu, smanjio broj osoba koje mogu zaposliti u javnim radovima. U međuvremenu su dva najveća drvo prerađivača zatvorila svoje proizvodne pogone u Gunji što je dovelo do 120 otkaza.

„Gunja danas ne da nije na nivou 2014. godine nego nas je sve ovo vratilo još dalje unazad. Bojim se ako se nešto ne napravi ne sutra nego već danas da će za Gunju i Cvelferiju biti prekasno. Nama nije pet do 12 nego je kod nas već 12 i 15. Nema nas niti u Projektu Slavonija. Nekada imamo osjećaj da smo zaboravljeni od svih i ostavljeni po strani. Stoga i ne treba čuditi iseljavanje mladih porodica. Zadnje su sekunde da država nešto napravi jer za 10-ak godina ovdje neće biti vojno sposobne osobe da brani državnu granicu. Tada će trebati još samo otvoriti neki starački dom i proširiti groblje i da na priču o Gunji bude konačno stavljena tačka“, rekao je Gutić.

Sve to vide i sami mještani pa je danas u selu manje od 3.000 zaposlenih. Samo nekoliko godina ranije, tačnije 2011. godine kada se provodio popis stanovništva, Gunja je imala 3.732 stanovnika.

I Jakša Šestić, načelnik Opštine Drenovci čiji su dijelovi takođe bili pod vodom, ne krije da je razočaran. Kaže kako nema nikakvih pomaka te da je puno neriješenih problema. U isto vrijeme izostaju i poticajne mjere.

„Ova Vlada se pravi kao da to nije njezin problem. Mi pišemo, upozoravamo, oni ne odgovaraju. Imamo ceste koje nisu obnovljene, pješačke staze nisu riješene. Građevinski otpad nije odvezen, na deponijima je u Rajevom Selu i Račinovcima. Ovo je klasičan primjer da za ovaj kraj baš niko nije zainteresiran. Naši saborski zastupnici gledaju samo Vukovar i Vinkovce. Više od 1000 nezaposlenih je u Cvelferiji. Ljudi odlaze, nema posla, nema investicija. Niti jedan projekt iz županjske Posavine nije prošao u Projektu Slavonija niti je Vlada odobrila interventna sredstva. Pokušavamo se boriti, ali ovaj kraj je sustavno zapostavljen”, rekao je Šestić.

Nema apsolutne sigurnosti

Na dan katastrofalne poplave u Cvelferiji u Gunji je boravio i Generalni direktor Hrvatskih voda Zoran Đuroković koji je tom prilikom posjetio i gradilište na modernizaciji lijevoobalnih savskih nasipa od Račinovaca do Nove Gradiške na dionici crpna stanica Konjuša – Topola.

„U 10 godina sve rijeke dostignule su svoje istorijske maksimume, a doći će i novi. Ne postoji apsolutna sigurnost od poplava. Moramo kontinuirano raditi na podizanju sigurnosti ali i pratiti prirodne pojave, Poplavu u Cvelferiji uzrokovali su iznimno visoki vodostaji Une, Vrbasa i Bosne pri čemu mi nismo imali informacija iz BiH kolike količine vode nam dolaze u Hrvatsku“, rekao je Đuroković.

Kazao je i kako su sve žurne službe u Hrvatskoj od te 2014. godine i katastrofalne poplave naučile puno toga kako bi u budućnosti bili spremniji za slične izazove. Dio tih iskustva se već i koristi na terenu.

„Uz stalne radove na modernizaciji nasipa kontinuirano se radi i na izobrazbi ljudi, ali i osiguravanju kvalitetne opreme. Možemo reći kako smo danas puno spremniji i opremljeniji nego što smo to bili jučer ili prije pet godina. Ipak, svi moramo biti svjesni da će doći i neki novi povijesni vodeni maksimum i neki novi vodeni val. Moramo biti i svjesni da ne postoji 100-postotna sigurnost. Poplave pogađaju i puno bogatije i razvijenije zemlje nego što je to Hrvatska“, zaključio je Đuroković.

 

 

 

 

(balkans.aljazeera.net)

Ostavi odgovor

Unesti Vaš komentar
Upišite Vaše ime