Natalijina ramonda – cvijet palih srpskih junaka u Velikom ratu

Skoro cijeli svijet danas obilježavaja 11. novembar, Dan primirja u Prvom svjetskom ratu. U znak poštovanja i sjećanja na srpske junake, vojnike koji su u Prvom svjetskom ratu dali živote za slobodu i Srbiju, ljudi na rever kače simbol ovog praznika, cvijet po imenu Natalijina ramonda.

Natalijina ramonda (Ramonda nathaliae) neobičan je cvijet izuzetne ljepote, a njegova simbolika važna je Srbe iz nekoliko razloga. Ovaj cvijet poznat je i kao cvijet feniks jer i kad uvene i potpuno se osuši može da oživi ako se bar malo zalije.

Stoga život ovog neobičnog cvijeta ima izuzetnu simboliku u vezi sa Velikim ratom i srpskom vojskom u njemu, vojskom koja je doslovno vaskrsla i iako izmučena pokazala svoju moć i hrabrost u Velikom ratu.

Ramondu je prvi klasifikovao čuveni prirodnjak Josif Pančić 1874. godine. Dao joj je ime srpska ramonda (Ramonda serbica). Biljka je prvo uočio na Rtnju, a potom i u okolini Niša. Naš narod ih zove i kolačići, a neodoljivo podsjećaju na ljubičice. Jake su i izdržljive, preživjele su i ledeno doba i opstale do dan-danas, raste na istoku Srbije i na Kajmakčalanu u Grčkoj, čiji je najviši vrh Sveti Ilija, a na kom je srpska vojska, pod komandom vojvode Živojina Mišića, vodila žestoke borbe uoči proboj Solunskog fronta u Velikom ratu.

Ova biljka, nadaleko poznata po svojoj ljepoti, dobila je ime po srpskoj kraljici Nataliji. Riječ je o supruzi kralja Milana Obrenovića. Pošto je kralj volio da boravi u u Nišu, tadašnjoj drugoj prijestonici Srbije, s kraljem i kraljicom uvijek je putovao i dr Sava Petrović, dvorski ljekar.

On je bio obrazovan čovjek, volio je botaniku i duge šetnje. Jednom prilikom, šetajući se okolinom Niša, uočio je još jednu vrstu ove biljke i dao joj ime Ramonda nissana, niška ramonda, ali joj to ime nije bilo suđeno.

Očaran kraljičinom ljepotom, dvorski ljekar promijenio je cvijetu ime u Natalijina ramonda, Ramonda nathalie. Biljku je tako otkrio doktor Sava Petrović 1884, ali ju je u botaniku i literaturu prvi uveo Josif Pančić. Ova retka biljka raste samo u Srbiji, Makedoniji i Grčkoj. Danas je rijetka i ugrožena vrsta, a u Srbiji i strogo zaštićena.

Narod je zove i vaskršnjim cvijetom jer i kad je osušena oživi, a cvjeta baš za Vaskrs. U Evropi, osim ramondi, svega dvije vrste imaju ovu sposobnost anabioze.

 

 

 

 

(srpskacafe.com)

Ostavi odgovor

Unesti Vaš komentar
Upišite Vaše ime