Posljednji knjigovezac: Milivoj Kolar iz Brčkog otima od zaborava stari zanat

Milivoj Kolar iz Brčkog (77) jedini je knjigovezac koji još radi takozvani polufrancuski povez u koži, patentiran 1538. godine i otima od zaborava stari knjigovezački zanat kojim se bavi od 1964.

– Zanat sam naučio u štampariji u Brčkom, od majstora Franje Eleševića. U to vrijeme, šezdesetih godina, nije bilo VK majstora i nije se imalo od koga ni učiti, ali ja sam imao sreću da kod njega učim i radim – kaže Kolar.

Bilo bi veoma teško izračunati broj knjiga i stranica koje je u svom dugom vijeku knjigovesca Kolar spasao od propadanja.

– Volim knjige i zaljubljen sam u lijepo opremljenu knjigu. Mnogo toga dođe sa velikim oštećenjima, ali ja činim sve da knjige vratim u prvobitni oblik i da im produžim život. Kada ih uradim osjećam veliko bogatstvo u srcu i duši, jer sam ih spasao kao kada ljekar spase bolesnika – ističe Kolar.

Osim velike ljubavi, ovaj posao traži ogromno strpljenje, jer najveći dio posla, čak 95 odsto, Kolar obavlja ručno. Koristi jedino mašinu za orezivanje i presu, a od materijala najviše kožu.

– Uživam da radim na restauraciji zgužvanih, izgorjelih, pocijepanih listova. Očistim ih, ispresam, zalijepim i onda ih spajam u duple listove za šivanje, koje zovemo lagama – pojašnjava Kolar.

Knjige s manjim oštećenjima završi za dva do tri dana dok mu za knjige s velikom oštećenjima treba najmanje mjesec dana.

Ističe da su kroz burna vremena knjige stradavale kao i ljudi, ustanove, crkve, i da su mu stizle knjige koje su bile zakopane u zemlju, zapaljene ili poplavljene. Sve je prolazilo kroz njegove ruke i nikada nije odbio da nešto uradi.

– Drago mi je kada knjigu vratim u život i vidim osmijeh na licu onoga ko ju je donio. Velika je radost kada spasem knjigu i znam da će služiti još stotinu godina – ističe Kolar.

Iako radi sve knjige koje mu se donesu Kolar se smatra specijalistom za matične knjige.

Ne pamti koja mu je knjiga bila prva, ali je najstarija koju je radio bila matična knjiga umrlih katoličke župe u Tuzli iz 1797. godine.

Kao najtežeg posla sjeća se knjiga katoličke crkve u Modriči koje su bile u fazi raspadanja, ali je uspio da ih spase. Prije desetak godina radio je matične knjige matične službe u Brčkom, knjige Srpske pravoslavne crkve u Brčkom, a s posebnim ponosom ističe da je nekoliko knjiga uvezivao i za Univerzitetsku biblioteku u Gracu.

U poslu mu pomaže supruga Ruža sa kojom je obišao sve crkve od Zvornika, preko Bijeljine, Ugljevika do Doboja nudeći uslugu restauracije starih spisa i knjiga. Mnogi su se, kažu, odazval,i ali je mnogo više onih koji čekaju bolja vremena.

– Nudio sam svoj usluge Gradskoj biblioteci i Arhivu u Brčkom. Eparhija u Bijeljini ima cijeli sprat matičnih knjiga, a katolički samostan Tolisa posjeduje knjige stare 500 godina. Uglavnom nemaju para za to iako su cijene ovog posla veoma niske. Jednu knjigu koju uradim naplatim 100 KM, a u Beču to košta 3.000 evra. Šteta je da te knjige propadnu. Treba to uraditi dok ima ko da uradi. Poslije će morati ići u veće centre i to mnogo skuplje platiti – kaže Kolar.

Knjigovezačkom zanatu naučio je i sina, ali se on ne bavi ovim poslom jer ga, kako kaže, nema dovoljno, slabo je plaćen i ne može od njega da se živi.

Minijaturna knjiga

Milivoj Kolar sakuplja sve podatke vezane za početke i razvoj štmparskog i knjigovezačkog zanata, a i kolekcionar je rijetkih predmeta vezanih za njegov zanat. U svojoj radnji brižljivo čuva presu stru preko stotinu godina.

Posjeduje i jednu od najmanjih knjiga na svijetu, dimenzija 5 puta 5 milimetara, izdanoj 1964. godine povodom Zimske olimpijade u Insbruku sa olimpijskom zakletvom na 12 svjetskih jezika.

 

 

 

 

(srpskainfo.com)

Ostavi odgovor

Unesti Vaš komentar
Upišite Vaše ime